Za mene je to dimenzija u kojoj se uglavnom sve odvija točno deterministički, te je moguće iz svega izvući prilično točne informacije s malim odstupanjem. Razmišljao sam o tome kako to primijeniti u praksi, na stvarnom svijetu? Uvijek je polazište takvo da postoji beskonačno novaca da se može kreirati sve što je potrebno, pa ajmo reći da ima beskonačno novaca, tj. da je novac samo brojka u nekom računalu.
Prema tome bi svakome mogli pridijeliti da ima beskonačno novaca da bezbrižno živi do kraja života, ali ne bi znali živjeti u takvom svijetu i time bi sami sebe pojeli i uništili, jer bi svi postali super zvijezde, pa je to na neki način nemoguće. Moguće je težiti tome, a možda neka daleka budućnost nas dovede do toga. Kada bi uspjeli u tome, tada svijet vidim kroz zabavu, sport, glazbu i natjecanje u znanju i da svi rade ono što vole i da proizvodimo hranu i potrepštine u skladu samodostatnosti za sebe. No, u takvom svijetu je i dalje potrebno znoja, u poljoprivredi prije svega, zaštiti prirode, životinja i svega, jer se moramo očuvati, preživjeti i prehraniti. Također, brojni poslovi koje sada radimo bi postali nepotrebni kada bi se uspostavio red, ali do toga je potrebno puno rada i znoja, te se treba nastaviti mučiti i truditi kao zalog za budućnost i nove generacije, te opstanak svijeta.
U matričnom svijetu si zamišljam da se sve broji, pa tako svaka životinja ima svoj RFID ili nešto slično čime ju pratimo i uvijek znamo stanje i sve informacije o njoj. Slobodne životinje se prate da znamo njihova staništa, i zarobljene životinje koje služe za prehranu kao brojka da znamo koliko godina ima, kojeg je soja i proizvodnje, koliko je teška, udio masnoća u krvi, masti općenito i slično. Matrična dimenzija zahtjeva veliki broj podataka koji se prati i analizira, te je iste podatke potrebno negdje skladištiti, pa su zato potrebni data centri i informatika je u tome ključna. Također, u toj dimenziji se putem mobilnih uređaja prati čovjeka i njegovo zdravstveno stanje i mjeri se sve što se može mjeriti mobilnim uređajima i aplikacijama, te se skladište podaci do nekog vijeka kada se brišu i obnavljaju novim, da ne bi bilo nepotrebno skladištenje suvišnih podataka. Također, svaki čovjek bi dobio osobnu kartu s elementarnim podacima na njoj, a zato je potrebno uvesti kategorije. Primjerice za ekonomske razine bi se mogle odrediti 11 kategorija i na temelju tih kategorija se dobivaju povlastice u sustavu, a radi bolje determiniranosti što više kategorija čak i 55. Također, na tim karticama bi bili i statusi o broju članova obitelji tj. djece, mjestu i funkciji rada i slični potrebni podaci. Model matrice koji predlažem je preliven komunističko-kapitalističkim razmišljanjem, a ideja matrične dimenzije na kraju je vladavina digitalne demokracije i kapitalističkog-komunizma, ako bi se naučili živjeti u takvom sustavu, no to je daleka budućnost.
Matrični svijet je baziran na normalnoj razdiobi, resursa, imovine, društvenog statusa čovjeka, te se sve dijeli prema normalnoj razdiobi i ekonomsko socijalnim kategorijama. Razlike u društvu se smanjuju i dijele ravnopravnije, a s kategorijama je određen status i moć pojedinaca.