Navedeno je ulomak iz knjige
Spomenuo sam da svaka država za sebe treba napisati projekte koje misli provoditi, da treba napraviti svjetsku organizaciju koja će biti poput Europske Unije koja će strogo pratiti pravilnosti i proračune te informacije koje iznosi svaka pojedina država u svojim projektima: potrošnju resursa detaljno, financija, dobiti i slično, usklađivanje s prioritetima, vršenje provedbe i slično, a da će Hrvatska biti napravljena prema mojoj slici i onako kako ju ja vidim i da će svi htjeti živjeti u njoj. Da bi to moglo biti ostvarivo moramo se svi okrenuti prema stvaranju matričnog svijeta i sve brojati i onda održivo trošiti resurse. Bitno je znati pravilno upravljati resursima.
Primjerice, promotrite kao primjer energetsku učinkovitost u kojoj je skupo ono što donosi održivu energiju, a imamo puno toga i možemo si sami pomoći. Cijena se diže zato što je tehnološki teže to napraviti, a ništa nije teško jer imamo znanja da napravimo što želimo, ali ustupamo jedni od drugih novac i znanje, te stežemo sami sebe. Energetski učinkovitiji uređaji su uvijek skuplji od običnih uređaja, obnovljive tehnologije u održavanju topline su toliko skupe da si ih prosječan čovjek ne može priuštiti, a mogle bi biti dio svake kuće i objekta. Plaćamo znanje koje je u magli, istina i neistina onog što živimo. Razlog je u tome što je ekonomija teška znanost koja regulira sve i naplaćujemo rad kojeg posjedujemo po previsokoj cijeni i držimo ga u distanci znanja kojeg samo mi posjedujemo, a ima ga dovoljno da svi radimo. Ono što želim iznijeti je da sve imamo i sve je već napravljeno, jedino je potrebno to malo modelirati. Primjerice, iskopi do vode su skupi, a kada bi svi radili iskope i obnovljive izvore (dizalice topline, solarne elektrane i sl.), koja bi cijena bila, a možemo svi koristiti obnovljive izvore. Bježimo od onog što smo stvorili i kočimo ljudski napredak. To su utezi s kojima se borimo. Jedino što bi trebali znati je upravljanje i početno stanje, ako znamo upravljati sami sobom i alternativama, možemo imati svega beskonačno tj. do mjerljive beskonačnosti. Ne moramo svi imati luksuz i ne možemo imati, ali ne znači da ga ne možemo koristiti. Za mene je sloboda luksuz jer nitko niti ne zna što je sloboda u svijetu koji smo si kreirali. Možda je luksuz moguće podijeliti?
Osobno sam razmišljao o tome što bi bilo kada bih imao apsolutno sve što se može imati na svijetu. Ja iskreno bih nakon nekog vremena najviše tada htio slobodu, da se snalazim sam sa sobom u prirodi, da ju učim još bolje, na svoj način i funkcioniranje ljudske i životinjske strune. Traženje inteligencije u svemu što je živo. Tko kaže da ne postoji inteligencija u svemu što je živo, zar je organizam samo stroj? Tko onda toliko savršeno upravlja tim strojevima kada žive?
Tehnologija je otišla naprijed i ništa se nije znatno promijenilo u proizvodnji mnogih uređaja, osim da se proizvode na još jednostavniji način nego kao nekada. Sada je sve puno laganih materijala i jeftinih (elektronike) i naplaćuje se nešto čega ima na pretek iz razloga što su to djelomične posebnosti koje je potrebno ugraditi u bilo koji objekt da ju imamo? Zašto svi objekti ne bi imali informativne uređaje visoke tehnologije, ako posjedujemo mobitele i zvuk i glasovne naredbe? Zašto bi pametna kuća trebala biti toliko skupa?
Zbog toga, matrični svijet sve rješava jer to je ideja i odgovor na sve što sam navodio u ekonomskom smislu. Matričnim svijetom bismo mogli regulirati cijenu i tržište prema znanju. Znanjem možemo regulirati cijene, a to je da koristimo informacije u svakom smislu i da kao ljudi damo svoje mišljenje što nam treba i to glasovima i referendumima, te prema bazi podataka resursa računamo što je moguće? Mogli bismo otvarati poslove prema željama nas samih. Na taj način bismo mogli složiti bazu podataka želja i regulirati potrošnju i potražnju prema svemu što sam pisao. Znanje je ključ svega, a pomoću matričnog svijeta je moguće upravljati informacijama i digitalnom demokracijom kao sredstvom odabira želja ljudi. Možemo svi pomoći jedni drugima. Usporedite li to sa matričnim svijetom u kojem sam ja živio i kojeg sam opisivao, moguće je sve regulirati znanjem, a sredstvo bi bili resursi i od njih bi se radio luksuz. Matrični svijet bi mogao stvoriti hijerarhiju i potrebu čovjeka u osnovnom smislu. Teoretski je moguće izračunati prosječnu vrijednost života jednog čovjeka i na temelju toga raditi osnovu podataka podjele sredstava za život.
Resursi kao nova materijalna vrijednost. Kada bi imali sve resurse pobrojene na državnoj, županijskoj, gradskoj, lokalnoj i svjetskoj razini mogli bismo upravljati trošenjem istih i to na način da unaprijed dajemo informacijskom sustavu (matričnom sustavu) podatke koje su nam potrebni i potrošnju resursa u sljedećem danu, dok matrični sustav alarmira nedostatke i potrebne resurse koji nedostaju.
Zamislite da se novac gubi i nestaje, osim djelomično u matričnom svijetu i zamislite da nestaje vlasništvo! Već sam spominjao u knjizi dimenzije mjerljive beskonačnosti načine segmentiranja pojedinca u sustav putem mjerljivih rezultata i može ih se uvesti mnogo, a tada bi svaki pojedinac imao svoju karticu na kojoj bi ti podaci bili i koje bi sustav skenirao na svakom mjestu na kojem je to potrebno. Prema ukupnom društvenom statusu osobe i rangovima bi korisnici mogli koristiti ono što je u njihovom rangu ili ispod dok bi za ono što je luksuznije morali platiti. Što više grupa bi se složilo u društvenom statusu osoba, triangulacija i rang osobe bi bio točno određen i postojalo bi mnogo rangova kojima bi pojedinci pripadali, a oni po najvećoj vrijednosti bi i dalje bili na istoj poziciji kao i u sadašnjem svijetu (na vrhu hranidbenog lanca). Na taj način bi se osigurali minimumi življenja i da svatko prema društvenom statusu ima ono što mu pripada. Bilo bi mnogo rangova, ali i ravnomjernija raspodjela vlasništva i novaca koja je u današnjem svijetu raspodijeljena na manje od 1% stanovništva.
S rangovima bi se dobila normalna razdioba, dok informacijski sustav i matrični svijet to mogu podnijeti.
Ono što je potrebno u tom svijetu je rad, a pitanje je za što je on potreban. Bitno je prvo spomenuti za što imamo tehnologiju. Imamo robot taksije i auto pilote u zrakoplovima, automobilima, možemo imati i u autobusima i bilo kojoj vrsti javnog prijevoza, ako novac nije bitan, možemo ih proizvesti. Možemo proizvesti koliko god automobila viših rangova nam je potrebno i podijeliti prema normalnoj razdiobi, a da su na obnovljive izvore. Možemo informacijskim sustavima upravljati poljoprivredom i strojevima, strojevima u svakoj proizvodnji, samo je potrebno puno znanja, restrukturiranja i novaca za to, ali ako novac nije bitan onda možemo napraviti sve što nam je potrebno prema resursima kojima raspolažemo. Ako počnemo dijeliti znanje, koja je onda vrijednost znanja i novca? Tim ulaganjima bi se ekspresno pobrinuli za klimatske promjene i napredak čovječanstva. Prema mojem mišljenju, djelatnici spomenute svjetske organizacije bi morali biti visoko u rangu, tj. na vrhu hranidbenog lanca, a posebno oni koji upravljaju sustavom. Primjerice, kako bi izgledao odlazak u dućan? Čovjek bi pri ulasku u dućan došao po robu koju je dan prije zahtijevao, a pri ulazu bi se skenirala njegova kartica. Svaki artikl u dućanu bi imao svoj RFID kod i bio povezan na informacijski sustav i čovjek bi si samo uzeo što mu je potrebno i izašao iz dućana, a sustav bi sve skenirao sam od sebe pri izlazu sa skenerima i povezanosti RFID kodova, kartice. Znam da zvuči kompleksno, ali jednom kada bi se sve uspostavilo je zapravo jednostavno, a programski kodovi su jednaki za iste operacije i na kraju opet jednostavni. Prema društvenom statusu čovjek bi mogao koristiti svaki slobodan automobil koji je u njegovom rangu, svaki objekt i nekretninu koja je slobodna i u njegovom rangu, a znao bi koja je slobodna preko aplikacija koje bi davale takve informacije. Sve bi se svodilo na znanje, računanje, i korištenje napretka u društvenom statusu za svakog pojedinca. A to je ideja matričnog svijeta, gurati pojedinca da napreduje u znanju, oslobađa vidike i doprinosi širenju u potencijalna svemirska bespuća i zemaljske doprinose na opću dobit. Gledajte to kao da želite na vrh hranidbenog lanca u kojem možete koristiti sve što vam je potrebno i sve što želite, ali je ta raspodjela ravnomjernija i to može više ljudi u odnosu na sadašnjost i opet ih ima dovoljno da oni koriste luksuze, ali i dovoljno luksuza. Luksuzi koji bi se plaćali su stvari iznad ranga, ali i alkohol koji bi se morao platiti i slične stvari u kojima je potreban rad, a platio bi ga zarađenim novcima svojim radom, a postojala bi i burza rada gdje bi čovjek birao što želi raditi da bi zaradio svoj luksuz, dok bi se deficitarni zadaci plaćali najviše. Informacije bi se dijelile na internetu i putem osobnih kartica s obzirom na društveni status koji imate i obrazovanje. Dakle, postojao bi paralelni Internet jednak sadašnjem, ali bi se koristio isključivo za informacije u segmentu vašeg obrazovanja, moguće je otvoriti više informacija (koje su slične današnjim tajnim agencijama), ali za to je potrebno položiti i dobiti certifikate, dodatno obrazovanje. Nadam se da sam pojasnio kako matrični svijet bi funkcionirao, ali trenutno je to nemoguće jer i da postoji volja za takvim svijetom potrebna je tranzicija, a nju sam naveo kroz elemente stvaranja projekata po državama i dodjeljivanje sredstava prema modelu koji sam naveo na početku ovog poglavlja.
[1] https://hr.wikipedia.org/wiki/Normalna_raspodjela#/media/Datoteka:The_Normal_Distribution.svg