9 mjerljivih beskonačnosti
Autor: Branimir Sokolić mag.ing.el.techn.inf.
Ovaj dodatak je nastao na primjeru dolaska vanzemaljaca na Zemlju. Posjetili su nas i nitko to nije mogao sakriti jer je njihov dolazak zabilježen na svim vijestima u svijetu. Pojavili su se i komunicirali sa svjetskim vođama, te su postavili uvjete s kojima se mi kao čovječanstvo moramo nositi. Jedan od njihovih uvjeta je bio da smanjimo populaciju stanovništva za 50% jer je ovakvo stanje neodrživo, te da se pobrinemo za održivost Zemlje. U tom trenutku je Zemlja na referendumu prihvatila tranziciju u matrični svijet zbog previše sukoba u svijetu, poglavito religijskih, ekonomskih, političkih, klimatskih, energetskih i razvojnih. Izjava vanzemaljaca se odnosila na to da je ovakvo stanje neodrživo za Zemlju i da je nužno za budućnost da Zemlja opstane, te su dali rok do kada moraju biti izvršene promjene za održivost Zemlje, te je taj rok iznosio 30 godina.
Čelnici Zemlje su se skupili u Ujedinjenim Narodima i dogovaraju se o tome što će se poduzeti u vezi navedenog uvjeta. Spominjala se tranzicija u matrični svijet. No, tranzicijom se ne mogu u toliko kratkom vremenu pokazati zadovoljavajući rezultati za održivost Zemlje jer se nije krenulo s tim planom na vrijeme. Jedan od bitnih faktora je da se svijet ujedinio i počeo surađivati u vlastitoj obrani. Druga opcija je bila preseliti stanovništvo na neki drugi planet, ali niti za to nije bilo vremena jer nemamo dovoljno letjelica za preseljenje stanovništva, a niti planet s uvjetima za život. Stoga je stanovništvo odlučilo se boriti i postaviti obranu Zemlje u nadi da će opstati. Takva opcija je nudila ubrzavanje apokalipse Zemlje zbog ratova koji bi se vodili i ubrzanog zagađenja Zemlje zbog ratova. Zemlja bi se u tom slučaju morala regenerirati mnogo godina, žrtve bi i dalje bile velike i zapravo nije postojao najbolji izlazak iz novonastale situacije.
U tom smislu se pojavio moćnik iz lažnog života mjerljive beskonačnosti i počeo djelovati.
Napomena! Izjava autora!
U ovom tekstu će biti nabrojeno mnogo podataka i napominjem da neki nisu referencirani ili su procijenjeni, te su ti podaci izmišljeni iz razloga što je potrebno mnogo vremena potrošiti na obradu postojećih podataka, ali i mnogih podataka uopće nema na raspolaganju. Iz tog razloga su podaci logikom procijenjeni!
Također, strukture stanovništva, ljudskih resursa su uglavnom izmišljene radi primjera kojim se objašnjava tekst i ne vode se po niti jednoj referenci. Svaka djelatnost koja je nabrojena u bilo kojem smislu je stavljena u obradu radi primjera prikazivanja ideje ove knjige i nije povezana s bilo kakvim drugim konotacijama.
Tranzicija u matrični svijet se provodila u to vrijeme, ali presporo i nije više bilo vremena za filozofiju. Matrični svijet je stigao do toga da je napravljena baza podataka o svim stanovnicima Zemlje, baza podataka o resursima te normalna razdioba koju sam spominjao.
Njihov dolazak je prouzročio da se matrični svijet promatra kao moguće rješenje u smislu ubrzanja procesa i postupaka, te su se svi stanovnici svijeta uključili i počeli učiti što je to matrični svijet. Reakcija i djelovanje je morala biti brza jer vrijeme protječe, a ionako se događa apokalipsa u ekonomskom svijetu na burzama i stanje je postalo neodrživo. U tom trenutku više nije bilo bitno što građani misle i tranzicija u matrični svijet je započela, ali je bilo nužno da se sve brzo provede. U tom smislu se Kobomo istaknuo i postavio nove prijedloge.
Kampanja Koboma je u početku krenula s time da je potrebno brzo raditi promjene, te je govorio da se braniti ne možemo jer nemamo vremena, ali možemo napraviti najbolje što možemo da postignemo najviše iz novonastale situacije.
Nakon sastanka s Ujedinjenim Narodima, Kobomo je bio pozvan u vijeće sigurnosti na prezentaciju i da predstavi svoje prijedloge. U tom smislu je rekao sljedeće smjernice:
• Postojeće stanje moraju svi znati i mora biti javno objavljeno sve što posjedujemo
• Baza podataka stanovništva je završena
• Baza podataka o resursima je završena
• Mir je jedina opcija jer u ratu nemamo dovoljno tehnologije za borbu protiv njih
• Nužna je ubrzana promjena radnih mjesta i zadataka, migracije stanovništva
• Prioriteti su ubrzana održivost Zemlje u skladu s postojećim stanjem
Održivost Zemlje
Prvo što je Kobomo napravio je popis nužan za održivost Zemlje. U tom smislu je odredio što je potrebno napraviti za održivost Zemlje:
1. Rat i ubojstva nisu opcija
2. Održivi broj stanovnika – broj stanovnika se ne mijenja
3. Učenje i znanje o održivom razvoju, te postavljanje održivog razvoja u svim sferama postojećeg sustava
4. Životinje
5. Šume i biljke
6. Poljoprivreda
7. Energija – Smanjenje emisija štetnih plinova , isključivo korištenje obnovljivih izvora – promet, kućanstvo, industrija
8. Resursi
9. Tehnologija
10. Ekonomija
11. Ljudski resursi
12. Djelatnosti
13. Telekomunikacije
14. Obrana
15. Znanost
16. Edukacija
Rat
Kobomo nije odustao od prvog svojeg prioriteta u kojem navodi da ratovi nisu opcija, te je zagovarao mir i da je moguće da se postigne mir iako je uvjet smanjenje svjetskog stanovništva za 50%. Njegova teza je bila u tome da u ratu nema pobjednika. U slučaju da se vodi rat na Zemlji, ostala bi razrušena s jednakim ishodom u smanjenju populacije stanovništva i ništa se ne bi postiglo u tom smislu osim apokalipse svega što je čovječanstvo stvaralo. Zbog toga predlaže ubrzani proces restrukturiranja stanovništva i postizanje najboljih mogućih rezultata Zemlje u novonastaloj situaciji do navedenog roka.
Održivi broj stanovnika
Svijet ima ukupno 7 900 000 000 stanovnika. Prvo što je zatražio da se prema bazi podataka odredi koliko ima kojih radnika i u kojim djelatnostima
Tablica 9 – Prikaz zaposlenih prema sektoru djelatnosti u EU 2019 (izvor: https://skillspanorama.cedefop.europa.eu/en/dashboard/employed-population-occupation-and-sector?year=2019&country=EU&occupation=#1)
U tablici su navedeni podaci o broju zaposlenih u pojedinim sektorima djelatnostima u EU, te njihov postotak u sektorima, dok je isti postotak iskorišten za projekciju broja zaposlenih u svijetu s obzirom na procijenjeni ukupan broj stanovnika u svijetu.
Životinje
Kobomo je zatražio popis ugroženih životinja na svijetu i dobio da ih je ukupno 133. Njegove smjernice su se odnosile na to da postojeće zoološke vrtove treba transformirati i to na način da se uz prilagodbu uvjeta za život, zaštićene životinje ulove i počnu razmnožavat u kontroliranim uvjetima sukladno njihovom staništu i prilagođenoj prehrani, te simuliranih prirodnih uvjeta u umjetnom okolišu. Sve životinje u postojećim zoološkim vrtovima je odlučio pustiti u divljinu.
Dodatno je predložio da se pokrene lov životinja koje prednjače u populaciji i narušavaju prirodu svojim bivanjem, te da se kontroliranim uvjetima koriste u zoološkim vrtovima, a nakon toga za prehranu postojećih životinja, ali i prehranu čovjeka. Ovisno o broju ulovljenih životinja i njihovoj spolnosti moguće je da se životinje i njihov broj znatno obnovi u 30 godina.
Dodatno, zabilježeno je da postoji 8 700 000 vrsta životinja na svijetu i od nabrojenih vrsta, 86% kopnenih životinja ne poznajemo, a niti 91% morskih životinja. Poznato je da imamo oko 18 000 000 000 piceka, 1 400 000 000 stoke i 1 100 000 000 ovaca. Ako se broje kukci procijenjeno je da na svijetu živi 20 milijardi milijardi životinja (izvor: https://www.wonderopolis.org/wonder/how-many-animals-are-there-in-the-world).
Zbog nedostatka podataka o životinjama na svijetu, Kobomo predlaže da se ulože znatna ulaganja i ljudski resursi u sektor životinja, a posebno u lov, održivi razvoj, istraživanje novih životinja i brojanje postojećih životinja radi popunjavanja postojeće baze podataka. Posebno nalaže da svaka država za sebe počne loviti sisavce i ptice kako bi se isti počeli označavati čipovima opremljenim s GPS-om i prepoznavanjem broja drugih jedinki na određenoj lokaciji.
Dodatno, prijedlog je da se sve domaće životinje i kućni ljubimci čipiraju s navedenim uređajima kako bi se pratilo gdje su i koliki je njihov broj u svakom trenutku.
Šume i biljke
Za šume i biljke Kobomo je odredio da se u 30 godina mora postići porast biljaka i šuma za 100% u odnosu na početno stanje. Prema trenutnim podacima, ukupno je poznato oko 374 000 biljaka na Zemlji (izvor: https://www.biotaxa.org/Phytotaxa/article/view/phytotaxa.261.3.1). Također se procjenjuje da ukupno ima 3,04 trilijuna stabala na Zemlji.
Prijedlozi Koboma su da se broj stabala poveća za 100% u sljedećih 30 godina, te da svaki grad ima obvezu imati bar 12,5% parkova i šuma u gradskom području. S obzirom da su gradovi prenapučeni, prijedlog je da se u postojećim najbližim lokacijama gradu vrši pošumljavanje dok se ne dostigne naveden broj parkova i šuma u gradskim područjima.
U smislu biljaka se predlaže da se posade biljke i kulture koje su neophodne za poljoprivredu i strukturu potrebnu stanovništvu na slobodnim lokacijama uz dodatno zemljište za šume.
Poljoprivreda
S obzirom da je s trenutnim stanjem poljoprivreda održiva, nije odlučio išta mijenjati u poljoprivrednim djelatnostima. Prijedlog je da se satelitima snimi makro područje pogodno za poljoprivredu, te da se ista područja prošire na istraživanje dronovima kao mikro područja. Cilj je da svaka država za sebe dobije postojeće stanje poljoprivrede i posađenih kultura, te iskorištenost poljoprivredne površine, te potencijalna nova područja za proširenje poljoprivrednih površina.
U skladu s potrebama stanovništva procjenjuje se kolika je potrebna dodatna poljoprivredna proizvodnja do održivosti. Održivost se postiže da se prvo procjenjuje potražnja o kojoj postoje podaci iz baze podataka tranzicije u matrični svijet. Temeljem navedenog se izvodi kolika je potrebna svjetska proizvodnja poljoprivrednih kultura s obzirom na potražnju. Ti podaci se uspoređuju s postojećim stanjem u svijetu i rade se razlike između potražnje i proizvodnje. Potom se vrše korekcije za sljedeću godinu, i to:
• Kulture koje nedostaju se dodatno proizvode na mjestima gdje su iste uspješne za uzgoj
• Kulture kojih ima višak se proizvode manje i prelazi se na kulture kojih ima manje
• Trgovina se odvija da se države nadomještaju sa kulturama prema postotku i normalnoj razdiobi, te proračunu koji je spominjan u prijašnjem tekstu
• Određuju se poljoprivredne zone svijeta. Svaka zona ima svoje postojeće stanje. Računaju se razlike u ponudi i potražnji, te se nadopunjavaju s drugim zonama. Svaka zona je specifična za sebe zbog kvalitete uzgoja pojedinih kultura, te se zone tako i slažu. Dodatno, prema poljoprivrednim znanostima nije zabranjeno u zonama koristiti i neke druge kulture, ako je to neophodno radi održivosti.
• Ovakva matematika se radi iz godine u godinu sve dok se ne postigne savršenost, te se sve kulture proizvode sa 25% viška od potrebnog u svakoj godini, a dodatno se računaju i havarije i slične nepogode i u skladu s time vrši proizvodnja.
• Potražnja se temelji prema podacima želja korisnika, koji nastaju zbog 5G mreže i navika korisnika, te popunjavanja upitnika o potrošnji namirnica, jer svi podaci se mjere i analiziraju. Podaci se mjere pomoću postojeće proizvodnje, potrošnje u dućanima, namirnica u kućanstvima s 5G mrežom, dugotrajnosti upotrebe namirnica po kućanstvima, želja korisnika i pojedinaca. Svi ti podaci se analiziraju za svaku godinu i onda se planski po zonama dijeli proizvodnja za svaku godinu.
• U svemu je uključena visokotehnološka proizvodnja poljoprivredne mehanizacije radi brže i učinkovitije poljoprivredne proizvodnje
• Procjena potražnje se vrši na lokalnim mjesnim zajednicama, koji podaci se ujedinjuju u gradske podatke, a ti podaci u županijske, regionalne i državne, pa u podatke Unije, zona, kontinenta i svijeta. Podaci koje korisnici daju se odnose na postojeće stanje potrošnje i želje korisnika u budućnosti. Svi podaci su u skladu s održivim razvojem i u svakom trenutku se prate kroz promjene na svim navedenim razinama, te se u skladu s time održava proizvodnja, potražnja i postojeće stanje.
Energija
Prvo što je odredio u smislu energije je nužna energija. U nužnu energiju spadaju upotreba frižidera, škrinje, svjetla, mobilnog uređaja, a dodatna nužna energija s obzirom na doba u kojem živimo je upotreba kompjutera, televizora, zvučnika. Potrošnja električne energije po stanovniku u sektoru kućanstava u EU u 2019. godini iznosila je 1,6 MWh po stanovniku (1 581 kWh) ili 3,7 MWh po kućanstvu prema podacima prosjeka u EU (izvor: https://www.odyssee-mure.eu/publications/efficiency-by-sector/households/electricity-consumption-dwelling.html), a 65% energije se koristilo za grijanje prostora. Europska unija ima 446 000 000 stanovnika. U Europskoj Uniji je ukupno 195 455 000 kućanstava u 2018 godini (izvor: https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=lfst_hhnhtych&lang=en). Prema tome se troši ukupno 723 183 500 MWh električne energije u kućanstvima u Europskoj Uniji.
Mikro solarne elektrane u kućanstvima
Kobomo je iznio prijedlog da se za obnovljive izvore grade sunčane elektrane na postojećim objektima kućanstava radi osobne potrošnje, te da se gradi distribuirana pametna mreža gradova s lokalnim otočnim gradskim upravljanjem mikro elektroenergetskih sustava. U tom smislu, gradovi bi gradili sunčane elektrane i vjetroelektrane za potrebe distribuirane potrošnje. No, glavni faktor je iskoristiti energiju kada je ona dostupna, a to je za vrijeme dana. Zbog toga se rade analize osnovne potrošnje električnih uređaja kao što su hladnjak i škrinja koji svakodnevno kontinuirano rade. Pretpostaviti će se da su hladnjaci A+++ energetskog razreda i u prosjeku tada troše 216 kWh/g i zamrzivači 152 kWh/g (izvor: https://www.cee.hr/energetski-efikasna-bijela-tehnika-stedi-energiju-novac/). Ukupno je to 400 kWh nužne energije godišnje. To je nužna energija koju je potrebno snabdijevati svakodnevno iz vlastite potrošnje električne energije.
Da bi se pokrila ostala potrošnja Kobomo je predložio da se za sve uređaje počnu proizvoditi baterije kao što se proizvode za mobilne uređaje i prijenosna računala i pomoću njih se akumulira energija za sve ostale uređaje u potrošnji poput televizora, svjetla, računala, zvučnika, radioprijemnika i drugih uređaja, a sustavi imaju i dodatne backup akumulatore u skladištima koji se pune kada se sve ostalo napuni. U slučaju da je sve puno, energija se prenosi u distribuirani sustav, a dalje u elektroenergetski sustav prema potrebi. Dodatno, gradovi iz svojih elektrana prema potrebi osiguravaju proizvodnju iz svojih kapaciteta, a kada je proizvodnja premala, onda se cijeli postojeći elektroenergetski sustav uključuje u proizvodnju i opskrbu energijom kao što je u postojećem stanju.
Iako podaci nisu potpuno točni, samo u Europskoj Uniji bi se ovim modelom uštedjelo 723 183 500 MWh energije u postojećem stanju i smanjile emisije štetnih plinova za kg/CO2 (izvor: http://www.encert-eihp.org/wp-content/uploads/2014/11/0-FAKTORI_primarne_energije.pdf):
Jednadžba 16 – Račun emisije štetnih plinova sunčanim elektranama
Koliko to košta? Nije bitno.
Dizalice topline
Dizalica topline govori da je približno 1 kW električne energije ekvivalent 4 kW toplinske energije. U sljedećoj tablici je prikazana potrošnja električne energije za jedno kućanstvo kao primjer (izvor: http://www.dizalica-topline.hr/dizalica-topline/). Na sljedećoj slici je prikazan primjer potrošnje energije u kućanstvima u Europskoj Uniji u 2017 g.:
Slika 46 – Potrošnja energije u kućanstvima (izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/DDN-20190620-1)
Prema nekim podacima se do 75% toplinske energije uzima iz okoline kod dizalica topline. Prema tome je potrebno još dodatno 25% energije proizvesti iz postojećih sustava. Dakle, dizalica topline nije cjelovito rješenje i dobro je da nije jer je poželjno da je sustav kombiniran za sve oblike grijanja u slučaju havarija ili bilo kakvih kvarova i nepogoda. Navedeni sustavi trebaju funkcionirati da nastave raditi iako neki drugi zakaže.
Tablica 10 – Prikaz procjene potrošnje energije dizalice topline na primjeru jednog kućanstva (izvor: http://www.dizalica-topline.hr/potrosnja/)
U tablici je navedena potrošnja dizalice topline za primjer jednog kućanstva, te broj kućanstava u EU, a na temelju tih podataka je procijenjena potrošnja dizalica topline u svim kućanstvima kada bi u svim kućanstvima bile ugrađene. Dakle, ukupna procjena potrošene energije za dizalice topline u EU iznosi 2 049 540 GWh. Kada bi kućanstva stavila 10 kW solarnu elektranu na krov kuće onda bi kapacitet solarnih elektrana iznosio 1 954 550 000 kW snage. Za primjer, je u Zagrebu proračunata proizvodnja energije za navedeni kapacitet:
Slika 47 – Proračun proizvodnje energije u Zagrebu za 100000000 kW (izvor: https://re.jrc.ec.europa.eu/pvg_tools/en/#PVP)
Za instaliranu snagu od 100000000 kWp sunčanih elektrana se dobije 118220190204,7 kWh energije ili 118220,190204 GWh. Prema tome je potrebno 2 049 540 / 118220,190204 = 17,3366 puta više energije da bi se dosegnula minimalna razina proizvodnje energije za dizalice topline, a s obzirom da u zimskim mjesecima se proizvodi barem pet puta manje energije nego u ljetnim mjesecima, potrebno je 5*17,3366=86,68 puta više kapaciteta. Dakle, potrebno je ukupno prema procjeni 8,668 TWp energije što je više od početnog kapaciteta od ukupnih 1954550000 kW ili 1,95455 TW snage. Solarne elektrane u kućanstvima prema navedenim podacima mogu pokriti 22,5 % kapaciteta dizalica, ali opet dovoljno energije iz proizvodnje u cijeloj godini solarnih elektrana. No, ta energija nije dovoljna u zimskim mjesecima.
Dakle, kapaciteta ima dovoljno za ovakve postavke, no jedina poteškoća su gradovi u kojima je teže koristiti sunčane elektrane, ali zbog toga gradovi sami mogu graditi manje distribuirane izvore i postati mikro elektroenergetski sustavi u skladu sa svojim mogućnostima. Na ovaj način bi ljudi riješili 75% energije u kućanstvima.
Slika 48 – Potrošnja energije u kućanstvima u EU (izvor: https://www.odyssee-mure.eu/publications/efficiency-by-sector/households/energy-consumption-eu.html)
Prema podacima sa slike se 25% energije koristilo iz električne energije i 37% iz plina, iz drva 16%, te iz nafte 11%, a procjena proračuna je u sljedećoj tablici s time da je korišten podatak za procjenu od 2892734000 kWh jer je 1 kW=4kW, a početna vrijednost je 723 183 500 MWh energije u postojećem stanju
Tablica 11 – Procjena potrošnje energije i emisije plinova
S dizalicama topline je moguće napraviti smanjenje emisija štetnih plinova za 0,59+11, te ako se to pribroji prvom modelu za električnu energiju gdje je smanjenje emisija iznosilo 1,698 E+11, dobiva se ukupno 2,288 E+11 smanjenje emisija štetnih plinova.
Koliko to košta? Nije bitno.
Za gradove je bio prijedlog da se grade mikro nuklearne elektrane radi korištenja energije u zimskim mjesecima i pokrivanja energije koja nedostaje do održivosti.
Energija u prometu
U Europskoj Uniji ima 529 automobila na 1000 stanovnika (izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/road_eqs_carhab/default/table?lang=en). Na sljedećoj slici je prikaz emisija štetnih plinova od automobila u EU i iznosi 475399082 tCO2:
Slika 49 – Eurostat podaci emisije štetnih plinova od automobila
Ako se to pribroji ukupnim dosadašnjim emisijama 2,288 E+11, slijedi da se ukupno mogu smanjiti emisije štetnih plinova za 7,042 E+11 kgCO2. Prema navedenim podacima u EU se vozi prema procjeni 235 934 000 automobila. Pitanje je sada koliko ih se može proizvesti i u kojem vremenu.
Kod električnih automobila se navodi da oni imaju emisiju štetnih plinova jednaku 0 CO2 g/km, što i jest točno jer sam automobil ne proizvodi emisiju štetnih plinova. No, kod električnih automobila emisiju štetnih plinova proizvodi sama električna energija. To se događa različitim oblicima proizvodnje energije, jer se energija u elektroenergetskom sustavu proizvodi od niza različitih elektrana koji proizvode energiju (termoelektrane na ugljen, nuklearne, hidroelektrane, obnovljivi izvori) koje imaju različitu emisiju štetnih plinova. Suma proizvodnje energije i emisija štetnih plinova kod proizvodnje energije iz navedenih oblika (prosjek) je zapravo emisija štetnih plinova električne energije i ona nije 0 i neće biti 0 sve dok ne počnemo proizvoditi energiju uglavnom iz obnovljivih izvora. Zbog toga, električna energija nije spas, sve dok koristimo krivu energiju za proizvodnju. Da bi se smanjila emisija štetnih plinova, prvo treba djelovati na proizvodnju energije, da bi električna energija stvarno bila bez emisija štetnih plinova.
No, ranije u tekstu sam prikazao primjere proizvodnje električne energije iz Sunca na autocestama ili cestama, ali i drugačije prijenose energije, ili jednostavno spajanjem u elektroenergetski sustav kao distribuirani izvori. Ako se uz ceste sagrade sunčani moduli, moguće je napraviti punionice gdje god želimo. Prema emisijskim faktori u RH, električna energija ima faktor emisije 234,81 kgCO2/MWh.
Industrija
Kobomo za industriju predlaže nove tehnologije i gradnju novih tvornica jer ulaganje u obnovu novih je teže i sporije i neučinkovitije od novih. Predlaže maksimalnu uporabu automatskog upravljanja i učinkovitih tehnologija. Na taj način se povećava kapacitet tekuće proizvodnje.
Resursi
Stvaranjem baze podataka u tranziciji matričnog svijeta resursi su pobrojeni i od postojećeg stanja se primjenjuju, no Kobomo predlaže stvaranje posebnih zona slično kao nacionalnih parkova za pojedine resurse i ravnomjernu raspodjelu prema podacima iz prijašnjih knjiga. Prema tome svaka država zna s koliko resursa raspolaže u kojem trenutku i jednako ih balansira na svom tržištu. Zbog znanja i kvalitetne baze podataka sve postaje vrlo jednostavno u proračunima, te više ništa nije skupo i svega ima dovoljno u skladu s onime što država ima. Svatko planira napredak s onim što ima, i trguje resursima prema potrebi s drugim državama, jer novac više nije mjerilo, a niti trgovina nije u potpunosti nestala, te se novac koristi za trag trgovine. Postoje sasvim nove vrijednosti, a to je znanje. Valuta novca u matričnom svijetu je zbog traga novca nazvana prema sektoru djelatnosti u kojem se trguje s oznakom države kojoj je novac dodijeljen u smislu označavanja troslovnih kratica koristimo. Na taj način se poštuje trag novca.
Tehnologija
Otvara se burza tehnologija. Države iznose svoja znanja o tehnologijama i otvoreno je tržište tehnologijama u zamjenu za resurse, radnike ili bilo što slično. Tehnologija je znanost koja ne mora nužno biti podijeljena za nula bodova jer mora postojat tranzicija.
Ekonomija
Ekonomija je prepuštena vođenju računalnim sustavima i umjetnoj inteligenciji i nije se prestalo s postojećim stanjem ekonomije. No, jedino što se vodi izvan računalnih sustava u paralelnom računalnom sustavu je nova ekonomija u kojoj postoji cijena proizvoda u skladu s normalnom tržišnom cijenom, u kojoj ne postoji dodatni kreiran novac koji stvara inflaciju, tj. nevidljivi je starom sustavu. Svi podaci iz postojećeg sustava koji su korisni se prepisuju u novi sustav (paralelno prepisivanje, koriste se informacije iz postojećeg svijeta) u paralelnoj novoj ekonomiji matričnog svijeta. U postojećem sustavu se jedino uvode greške u knjiženjima za koje samo pojedinci imaju dopuštenje izvan umjetne inteligencije i informatičkog sustava. Jednostavno, neki ljudi imaju pravo provesti knjiženje u postojećem sustavu iako je novac dospio u drugom sustavu. Dok se knjiženje provede, proces se završava iako taj novac nije vidljiv. To su greške u postojećem sustavu koje ne kreiraju inflaciju, a provode ekonomiju u postojećem i paralelnom sustavu. No, to je samo jedan od modela stvaranja vrijednosti u nevidljivom paralelnom sustavu matričnog svijeta.
Ljudski resursi
Zbog promjena u sustavu se mijenjaju i poslovi. U sljedećoj tablici su prikazani proračuni razlika zbog promjena u sustavu i djelatnostima koje promjene donose.
Tablica 12 – Prikaz procjene zaposlenih
Znatan porast zaposlenih je u ICT sektoru, građevinarstvu, proizvodnji, gospodarenju otpadom, poljoprivredi i šumarstvu, profesionalnim uslugama i umjetnosti, dok se bitno smanjuju djelatnosti poslovnih usluga, administrativnih usluga, trgovine na veliko i malo, transporta, te netržišnih usluga.
Telekomunikacije su vrlo bitan sektor jer sve postaje dostupno svim građanima i ima znatno više korisnika, a za to su potrebni veći sustavi i bolje održavanje. Mnogo toga, pokriva ICT sektor, ali svejedno je nužno održavanje i nadogradnja sustava.
Obrana
Javni sektor i obrana se povećao u odnosu na prvotno stanje, te se stvara model održivog razvoja u kojem svakih 6 mjeseci se rotiraju djelatnosti tj, kontinuirano se održava broj zaposlenih u obrani. Rotiraju se ljudi iz drugih djelatnosti prema određenom postotku s time da iz svake djelatnosti se popunjavaju sa po 5% do popunjavanja kvote za sektor obrane. Na taj način se stvara održivi razvoj obrane u kojem svakih 10 godina čovjek dolazi na vojnu i javnu obuku. Jednako vrijedi za žene i muškarce te je obrana obavezna za sve.
Znanost
Znanost ne prestaje te se iz svake djelatnosti i sektora izdvaja 0,3% najistaknutijih za djelovanje u znanosti koji također djeluju u rotirajućem modelu, tj. modelu održivog razvoja, s time da opet samo 5% iz prvog kruga ostaje i dalje u znanosti.
Svaki čovjek ima pravo mijenjati djelatnosti prema volji i karakteristikama matričnog svijeta. Sva opisana pravila matričnog svijeta i dalje vrijede. Uvodi se i pravilo da svaki čovjek ima pravo na jedan dan u tjednu da ne radi, ali ih može i mora biti 20% ljudi u sektoru, timu u tom danu s tim zahtjevom. No, isto tako, subote su radne u zamjenu za slobodan dan jer je vremena malo, a mnogo toga ima za napraviti.
Provedba
Životinje
U sljedećoj tablici je prikaz broja zaposlenih u pojedinim sektorima djelatnostima s projekcijom na svijet temeljen podacima prema Eurostatu.
Briga za životinje spada u poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo. U postojećem stanju se 194 741 022 stanovnika brinulo za poljoprivredu i u tom se ništa ne mijenja jer ti ljudi i dalje rade u poljoprivredi, ali isključivo poljoprivredne djelatnosti. U tom sektoru je predviđen porast od 200258978 zaposlenih, a oni se odnose na šume i biljke, te brigu za životinje.
Tablica 13 – Procjena broja zaposlenih u pojedinim sektorima
S obzirom da šume i biljke spadaju u isti sektor, ali i poljoprivreda, u nastavku se navode kratke osnovne smjernice što se planira napraviti s povećanjem broja djelatnika.
Tablica 14 – smjernice za sektor poljoprivrede, šumarstva i životinja
Tablica 15 – smjernice za sektor energije
Industrija
Tablica 16 – Smjernice za industriju
Resursi
Bitno je da sve države pobroje sve resurse koje imaju do mjerljive beskonačnosti, te da se podaci integriraju na svjetskoj razini, a od tuda spuštaju ponovo na druge razine u skladu s pravilima matričnog svijeta. U svim projektima se svi resursi broje do isteka zaliha, a kada ih nema se traže druga rješenja u trgovini resursima ili zamjenom sa nekim drugim resursom da se nešto izgradi.
Tehnologija
Postoji tehnološka burza i u skladu s njom se trguje tehnologijom po potrebi za bilo kakve ustupke.
Migracije
Svi imaju pravo migrirati u skladu s postojećim pravilima migracija do određenog roka kada se utvrđuje postojeće stanje i nakon toga slijedi trgovina drugačijim oblicima. Tehnologijama, resursima, radnicima i slično. Svaka država ima pravo donositi pravila sama za sebe u tom smislu nakon postojećeg stanja, dok je turizam slobodan.
Ekonomija
Paralelni sustav je zapravo legalna crna lova s kojom postojeći sustav živi neovisno jedan o drugom i na taj način se računa bez tokova inflacije i koliko smo kao svijet zadužili sami sebe radi svojeg napretka. Dok se dostignu željeni rezultat moguće je prekinuti matrični svijet i vratiti se na postojeće stanje koje zapravo nikad nije ni nestalo i uvijek bilo u toku. Prema potrebi može se kreirati tih paralelnih sustava koliko god je potrebno sve dok se ne dovede u red sve i konačno jedan uspije u provedbi.
Što se naziva valute tiče, otvaraju se paralelni sustav za svaki sektor djelatnosti s nazivom valute prema sektoru djelatnosti u kojem se valuta odnosi. Primjerice valuta znanosti bi se zvala science, a vrijednost svih valuta je jednaka kao i druge u drugim sektorima, ali se to radi samo kako bi se znalo koliko je koje valute otišlo u opticaj za koju kategoriju i koliko se potrošilo za napredak čovječanstva u kojem sektoru.
Bit ekonomije je ICT sektor i znanje koji zamjenjuje današnju ekonomiju i s time je zapravo sve riješeno. Zbog toga i održavanja cijelog matričnog svijeta ima toliko više ljudi u ICT sektoru.
U obranu i znanost se mnogo ulaže jer se nastoji postići najbolje što se može za obranu svijeta od drugih civilizacija i cilj je da su svi ljudi spremni i znaju se braniti koliko je to moguće. U znanost se ulaže zbog toga da se stvori brži model napretka civilizacije i svaki put se uvode promjene ukoliko su bitno napredne za opći boljitak svijeta, te u tom smislu države dobivaju kulturu u zamjenu za tehnologiju. Naime, sve što donosi općem napretku u smislu obznanjenih tehnologija, druge države imaju obvezu izraditi kipove i ulice s važnim ličnostima zemalja i ljudi od kuda je došla nova tehnologija.
Svemir je posebna struktura i u njega spada 0,3% stanovništva koji se bave svemirom, te se iz svakog sektora djelatnosti uzima isti broj ljudi za napredak svemirskih istraživanja.
Koliko novaca se troši nije uopće bitno jer ljudi imaju paralelni sustav koji je matrični svijet i u kojem postoje vrijednosti mimo postojećeg sustava. Samo se sve knjiži u drugom sustavu ovisno o tome s kojim sustavom čovjek želi platiti. Na taj način čovjek ima matrični svijet i svoju kategoriju koja mu je dodijeljena u matričnom svijetu prema opisu iz knjige „dimenzije mjerljive beskonačnosti“, ali i standardnu plaću u normalnom sektoru. Sva knjiženja se vrše u oba sustava, ali ako u postojećem sustavu nije moguće knjiži se kroz drugi sustav i zatvaraju se svi tokovi novca. Sve je stvar u kreiraju greške u postojećem sustavu u kojem se može nešto knjižiti, a da nije izvršeno, već je izvršeno u drugom sustavu. No, postoje i drugi modeli, o kojima ću u nastavku.
Paralelni sustavi i dimenzije
Nadam se da je sada jasno da je moguće stvoriti do mjerljive beskonačnosti sustava dok matrični svijet ne uspije i o svemu voditi podatke. No, ako postoji samo jedan informatički sustav, promjene su lako provedive, a ne kada postoji milijun programa i ideja. Ako je jedan sustav, sve je bitno lakše i za sve postoji vrijeme, a pogotovo za život i napredak. Mogućnosti idu do mjerljive beskonačnosti. Diskretni sustavi i paralelni sustavi su pojmovi koji u matričnom svijetu se mogu primijeniti na mnogo načina, ali i u postojećem sustavu, te se mogu izdvojiti paralelni diskretni sustavi za pojedini segment. Sve je bitno lakše, ako je sve informatika, a jest. Zbog toga je Komobo uspio i dobio svoju slobodu.
Zaključak
Iz razloga što je moguće kreirati niz diskretnih paralelnih sustava neovisnih jednih o drugome nisam spavao od uzbuđenja i nisam imao kome to podijeliti da me razumije. Ovo je četvrti dio kojim nastojim pojasniti svijet koji sam si sam stvorio i nisam imao nikome prilike to objasniti jer mi treba 500 stranica teksta da uopće pokušam. Zbog toga je informacijsko doba i matrični svijet itekako moguć i ja sam ga kao takvog vidio i zato sam psihijatrijski bolesnik?
Odnos matričnog svijeta i postojećeg sustava, te pitanja o njihovom odnosu
Činjenica je da je postojeći sustav realan-vidljiv, a matrični svijet nerealan i nevidljiv. No koja je realnost postojećeg sustava i matričnog svijeta?
U postojećem sustavu koristimo kriptovalute, no one nastoje postati dio realnog opipljivog svijeta i nastoje dobiti vrijednost u opipljivom svijetu da bi se zaradio novac i dodatna vrijednost na samim njima. Kao takve, nemaju cilj stvoriti rješenje za tekuće poteškoće ili tranziciju svijeta i to su izgubile čim su postale vidljive u postojećem svijetu. Dodatno, za svoj opstanak troše puno energije da bi bile opipljive i ostale u postojećem svijetu, te dokazale svoju realnost čime samo odmažu klimatskim promjenama u zamjenu za vrijednost novca, a cilj tranzicije svijeta bi trebao biti baš obrnut?
Usporedimo li matrični svijet s postojećim sustavom i vrijednost valuta obaju sustava, zapravo je cilj da vrijednost valute matričnog svijeta dobije vrijednost kao nevidljiv paralelni sustav. Zapravo je ovdje riječ o dimenzijama koje sam opisivao u stvarnosti života u prvoj svojoj knjizi „Dimenzije mjerljive beskonačnosti“. No, razlika u odnosu na te dimenzije je što su ovo računalne dimenzije koje su dokazane, vidljive i svi znaju da postoje (kao niz paralelnih sustava), te da ih je moguće kreirati beskonačno mnogo. Zbog toga su dimenzije koje sam spominjao dokazane. One su opis odnosa mene i Koboma koji je realan u računalnom svijetu. Ako dimenzije postoje u računalnom svijetu, jesmo li sigurni da ne postoje u stvarnom svijetu?
Koliko automobila imamo na svijetu?
Te podatke realno ne znamo, ali ima ih vjerojatno više od milijardu. Uglavnom se koriste fosilna goriva za gorivo automobila i uglavnom su ti automobili zastarjeli. Vrijednost matričnog svijeta u odnosu na postojeći sustav je upravo u tome što se balansira održivi razvoj i troši na učinkovitost i obnovljive izvore koji ionako donose dodatnu vrijednost u postojećem svijetu. Ako se napravi još dodatnih vrijednosti u postojećem svijetu, onda matrični svijet može dobiti vrijednost. Ako u postojećem svijetu donosimo dodatnu vrijednost, i iz novog matričnog svijeta krećemo od nule i kreiramo nešto opipljivo, doći će jednog dana do ravnoteže obaju sustava u kojem matrični svijet može vratiti kredit od postojećeg sustava.
Što se dobiva, ako se dobije vrijednost i opipljivi resurs u matričnom svijetu?
Time matrični svijet postaje realan i ta dimenzija se iz nevidljive i nepostojeće približuje realnom postojećem svijetu, iako i dalje ostaje nevidljiv, te je to dio stvaranja ravnoteže koju spominjem u posljednje vrijeme. Što se može prodati, a da nema trenutnu vrijednost ili nije postala vrijednost u postojećem svijetu? Uzmite to kao kreditiranje, ali zapravo se može prodati zrak ili još bolje – prostor u svemiru? Time bi matrični svijet dobio vlasništvo i pravu vrijednost u odnosu na ono što je. Prema tome ima ga do realne mjerljive beskonačnosti i treba prilagoditi jedinice valute prema vrijednosti svemira. Iskoristi li se podatak o dimenzijama svemira koji sam procijenio ili poznatiji podaci o veličini galaktika ili tla na planetima koji su ničiji, može se procijeniti vrijednost koliko nešto košta u matričnom svijetu s obzirom na mjerljivu beskonačnost svemira i prostora kojeg posjedujemo u svemiru. Zašto uopće ovo raditi? Kada imate beskonačno novaca, vrijednost robe ili vlasništvo je zapravo resurs jer u jednom trenutku novac nestaje i sam po sebi postaje ograničen, te je zbog toga nužna održivost. U tom smislu matrični svijet bi koristio vrijednosti upravo tamo gdje ih ima, u viškovima, postojećem odricanju i stvaranju dodatne količine u odnosu na postojeću.
Ideja je da sa brojanjem svih resursa se analitičkim metodama odredi kojeg resursa zapravo imamo dovoljno da postane vrijednost matričnog svijeta, te da ga matrični svijet kupi nevidljivim novcem, te da se toliko tog resursa pridijeli matričnom svijetu. No, da bi se stvarne nove vrijednosti mogle kreirati, matrični svijet mora imati i resurse s pravom vrijednosti (vlasništvo i opipljive resurse koji se troše za dodatnu vrijednost), a to treba doći preko kreditiranja resursa i ulaganja u ono što može donijeti povratnu vrijednost resursa koji se troši. Zapravo, ideja je da se od postojećeg sustava odreže 20% svega što poznajemo i da matrični svijet to kupi, te da sve zalihe u postojećem sustavu u odnosu od 20% postanu rezervirane i kreditirane za matrični svijet. Na taj način bi zapravo realnost nedostatka navedenih 20% postojećeg sustava postala nevidljiva, ali postojeća u realnom sustavu kao rezervacija (kredit za matrični svijet), te opipljiva u matričnom sustavu. S time bi zapravo, matrični svijet dobio mjerljivu beskonačnost, beskonačnosti novaca u svom sustavu. U odnosu na tu mjerljivu beskonačnost bi se mogli računati resursi za matrični svijet i on bi sam po sebi dobio realnu vrijednost u novcu, robi i resursima. Zapravo, to bi bio početak novog sustava koji je zasnovan na održivosti oba sustava bez kreiranja inflacije. Sva dodatna vrijednost robe bi se stoga održavala s oznakom proizvodnje sustava u budućnosti, a samim time bi se mogla kupiti u dućanima ako bi imala oznaku proizvodnje matričnog sustava novim paralelnim novcem matričnog svijeta. Na taj način je stvorena stvarna dvostruka plaća radnika koji radi za matrični svijet i postojeći (realni sustav) koja se dobiva u oba sustava i napredak kvalitete života pojedinca. To je svojevrsno dvostruko, paralelno plaćanje istog rada zbog stvaranja dva sustava. Jedina razlika je da svega 20% vremena radi za matrični svijet, a koji rad je kreditiran iz plaće postojećeg sustava. Van radnog vremena svatko ima pravo raditi za matrični svijet koliko želi i kreirati dodatne resurse u tom svijetu.
Cijene metala u svijetu često su pod utjecajem najjačih gospodarstava u svijetu, Kine, SAD-a i Rusije (izvor: https://www.laser-ing.hr/blog/cijene-metala-na-burzama/). Koje cijene u postojećem sustavu zapravo nisu tako regulirane? Koja je onda vrijednost politike i ekonomije u postojećem sustavu? Kako se zapravo vode ekonomski i politički ratovi? Tko ima interesa u tome da se koči napredak društva i matričnog svijeta?
Održivi razvoj u matričnom svijetu?
Koliko kojih resursa ima?
U matričnom svijetu je to sve poznato.
Koliko traktora i automobila starih ima? Nema podataka o tome u postojećem-realnom sustavu.
Koliko resursa i hrane bi imali više? Promjenom učinkovitosti u tehnologijama je potrebno izračunati dodatne vrijednosti.
Koje su naše mogućnosti? Mogućnosti su jednake mjerljivoj beskonačnosti, a kao zalog osiguranja je mjerljiva beskonačnost paralelnih sustava.
Pitanje je tko će platiti početak? Početak mora biti realan da bi imali stvarnu vrijednost truda i tranzicije u matrični svijet.
Tko će platiti da nevidljivi novac i sustav dobije na vrijednosti? Postoji više modela kako se to može napraviti, no možda je to stvar digitalne demokracije. No, zar ne bi sve trebalo biti stvar digitalne demokracije.
Da bi postojeći sustav ostao stabilan, on mora ostati nepromijenjen, a nove vrijednosti trebaju biti dodatne?
Novi sustav može donijeti dodatnu vrijednost jedino uz vidljivost i opipljivost kroz svoju nevidljivost. Na taj način postaje nešto novo i opipljiva vrijednost resursa, proizvoda, tehnologije matričnog svijeta?
U teoriji postoji mogućnost da beskonačni novac pojede samog sebe i cijeli svijet u kojem onda postane samo roba-resurs kao vrijednost? Zar realno to nije istina.
Resurs ne smije biti vrijednost države nego svijeta? Bez suradnje i ujedinjenja je nemoguće stvoriti matrični svijet.
Učinkovitost donosi vrijednost? Upravo na tome počiva sva politika ulaganja u klimatske promjene koje donosi EU i svijet, te se dodaje vrijednost plinovima koji štete ili njihovom smanjenju.
Kako postići održivi razvoj u matričnom svijetu?
1. Svijet mora biti ujedinjen u filozofiji i tranziciji prema matričnom svijetu.
2. Treba izbrojati sve što postoji na svijetu i analizirati podatke. U mojim knjigama je to plaćeno početnim Fondovima i sredstvima prikupljenim od ljudi koji su donirali svoja sredstva za početak tranzicije matričnog svijeta.
3. Sve treba staviti u računalni program to jest matrični sustav. Tada matrični sustav počinje raditi na održivom razvoju i to po principu informacija. Ako svaki čovjek postane informacija i podatak u matričnom svijetu, onda se podaci nadopunjuju do trenutka u kojem se ne dobije koristan podatak. Korisni podatak održivog razvoja matričnog svijeta je ukupan broj sudionika matričnog svijeta, postojeće stanje u svijetu resursa i potrošnja posljednjih godina tih resursa da se napravi odnos vrijednosti resursa i onoga što može biti resurs u matričnom svijetu u odnosu na održivost postojećeg sustava. Sljedeći podaci su trenutna realna potrošnja resursa i zaliha pojedinaca u postojećem sustavu, a to se dobije s informacijama koje se prenose bazama podataka koje su kreirane u mojim knjigama iz postojećih Fondova postojećeg sustava. U odnosu na postojeće stanje se računaju želje sudionika postojećeg sustava.
Iz tih želja proizlazi uglavnom sljedeće za pojedinca kao čovjeka:
Čovjek u postojećem sustavu ima zalihe hrane koliko mu treba jer preživljava, ima zalihe novaca za plaćanje režija jer preživljava (režije – struja, telefon, voda, plin ili neko drugo gorivo), uglavnom je vlasnik nekretnine ili automobila, traktora ili nečeg sličnog. Koje su uglavnom onda želje sudionika postojećeg svijeta? To je slobodno vrijeme za odnos sa ljudima, obitelji i slično, želja za putovanjima i odmorom, želja za boljim automobilom, želja za boljim smještajem, vrijeme za samog sebe.
Kako osigurati želje pojedinca i koja je stvarna vrijednost robe ili resursa tog pojedinca, te kako to matrični svijet osigurava?
Kako dobiti vrijeme u postojećem sustavu? Matrični svijet transformira ljudske resurse prema primjeru modela kao što je to napravio Kobomo u odnosu na sadašnjicu, te stvara vrijednost kroz kreiranje učinkovitosti u odnosu na postojeći sustav. Primjerice, bržim obavljanjem administrativnih zadataka, znanjem, informacijama, i prestankom gubljenja vremena na istraživanje jer to radi ICT sektor tj. matrični sustav za čovjeka. Prodavače zamjenjuje računalni sustav, RFID i slično. Koliko to zapravo resursa troši? Više dodatnih računala za skladištenje i upravljanje podacima te kabela i slično, plastike i računalne sklopove za skenere i RFID kartice, a ostalo je vrijednost znanja koje naplaćujemo skupo u postojećem svijetu i zbog toga ne možemo doći i stvoriti takvu realnost.
Što kada bi ljudi sami odlučili dati svoje znanje i vrijeme matričnom svijetu, te stvarati i približavati nešto nevidljivo? Primjerice, ako se rezervira 20% svega što poznajemo u postojećem svijetu, isto tako bi se rezervirali ljudski resursi u odnosu sa 20% onoga što poznajemo i njihovo vrijeme, te bi radili u tom novom matričnom svijetu za novac matričnog svijeta kojeg ima beskonačno. Zapravo to vrijeme bi se iskorištavalo iz postojećeg svijeta i u postojećem svijetu bi bila plaćena normalna plaća kao što se sada isplaćuje, ali bi radili i bili u matričnom svijetu u to vrijeme. Dodatno, u to vrijeme svi resursi bi bili otključani u to vrijeme i to bi bila tranzicija matričnog svijeta u kojem bi isti imao svoje radno vrijeme. S vremenom bi se stvorila dodatna vrijednost vremena za ljude u svijetu trgovine. Isto tako se provode promjene u proizvodnji automobila, bolje poljoprivredne mehanizacije i svega što donosi dodatnu vrijednost matričnom svijetu. U zalog i kao vrijednost novca za kreditiranje u matričnom svijetu bi ljudi također zarađivali plaću, a vrijednost bi bila u svemirskom prostoru dok ne postane vrijednost nečeg drugog. To jest, dok se ne odrede pravila koliko čega se smije koristiti u kojem razredu društva u kojem čovjek jest ili možda oznakama iz kojeg sustava proizvodnje je proizvod došao i nastao u dućanima. Zapravo ljudi bi morali kreditirati sami sebe dok se ne stvori dodatna vrijednost da se počne otplaćivati kredit koji je matrični svijet uzeo od postojećeg svijeta. Za bolju poljoprivrednu mehanizaciju je potrebno željezo ili slični materijali, ali ako se iskoristi stara mehanizacija kao resurs za novu onda se ne troši mnogo novog. Sljedeće što se troši je tehnologija i znanje primjene, izrade i proizvodnje iste na poljoprivrednu mehanizaciju ili bilo koju visokotehnološku proizvodnju. No, što ako ljudi dijele to znanje kao otplatu kredita matričnog svijeta. U tom smislu se izrađuje nova učinkovita poljoprivredna mehanizacija u zamjenu za staru mehanizaciju koja zamjenjuje sate, napore sadašnjeg čovjeka, te se postiže učinkovitost. Zapravo se radi jednostavna zamjena starog za novo. Nova vrijednost je upravo u toj proizvodnji onog što se dobiva kreditiranjem navedenih 20% rezerve postojećeg svijeta. Ista stvar je s novim automobilima s dodatnom vrijednosti u emisijama štetnih plinova gdje električni automobili zamjenjuju stare automobile. Ovakvi modeli se primjenjuju u svim sektorima gdje je to moguće. U zamjenu za dano znanje grade se elektrane za energiju iz kojih svijet dobiva vrijednost dostatnosti samog sebe i stvara se održivi razvoj i drastično smanjenje emisija štetnih plinova. Dobivanjem dodatne energije se smanjuju režije. No, koliko košta telefon zapravo, koliko košta zapravo energija i voda, ako ju koristimo ispravno kroz model održivog razvoja? Što se zapravo plaća? Je li plin uopće potreban, ako sve pretvorimo u struju? Sve znamo i možemo pretvoriti u struju, a ako ju možemo proizvesti koliko želimo i platiti s beskonačnim resursima i postojećim znanjem, koliko zapravo košta energija? Navedeni elementi su vrijednosti matričnog svijeta i otplaćivanja kredita dobivenog iz postojećeg sustava.
Koliko nekretnina imamo i koja je zapravo vrijednost nekretnine? Sve nekretnine se uglavnom grade od resursa kojeg imamo napretek i može se sagraditi novih nekretnina koliko želimo ili zamijeniti sa starima, te obnoviti postojeće. Bitan je održivi razvoj u svemu. Trenutno ulažemo u obnovu postojećih nekretnina i naplaćujemo velike iznose raznih resursa kojih imamo mnogo, a reguliramo ih tržišnim cijenama zbog znanja kojeg može također odrađivati matrični svijet umjesto ljudi. Trgovina može postati skroz matrična u kojoj se gubi potreba za ljudskim resursima i stvara dodatna vrijednost. Bitno je razumjeti da je zbog održivog razvoja možda dovoljno postojećih nekretnina, samo ih je potrebno obnoviti, jer koliko nam zapravo treba? Mogu se graditi neke druge nekretnine u kojima možemo koristiti prostor u zamjenu za ono što ljudi stvarno trebaju, a to je smještaj kod putovanja. Pričao sam o car sharingu i home sharingu u prvoj knjizi u kojoj na neki način vlasništvo nestaje i svako ima pravo koristiti ono što mu pripada u skladu s kategorijom u kojoj se nalazi. Zapravo je moguće da matrični svijet sa znanjem i informacijom daje informaciju što je i kada je slobodno i da svi uživamo vrijednost onoga što je stvoreno i na taj način njegujemo održivi razvoj. I sada dolazimo do putovanja? Koliko zapravo košta putovanje, ako imamo energije na pretek, besplatno gorivo, električne automobile, računalne taksiste tj. autopilote i nekretnine s informacijama u trenutku. Zar zapravo prava vrijednost za koju se ljudi bore nije sloboda koju donosi matrični svijet, a sve u zamjenu za 20% kreditiranja iz realnog svijeta? Vrijednost je znanje o održivom razvoju i zamjena postojećeg znanja u zamjenu za stvaranje opipljive i stvarne vrijednosti matričnog svijeta.
Sva novogradnja proizlazi iz potrebe i potrošnje resursa u novogradnji i oduzimanja od postojećih resursa u cilju poznavanja postojećeg stanja u svakom trenutku i znanja o održivom razvoju. To se zove upravljanje resursima – održivo projektiranje.
Pitanje je zašto ići u matrični svijet? Zato što je svijet spreman za to i ima dovoljno znanja da se to napravi, te je mogućnost pogreške vrlo mala. Dodatnih vrijednosti ima na pretek, ali je cilj da smo ujedinjeni i da razumijemo održivi razvoj, te sa su stvarne prijetnje negdje drugdje izvan onog što poznajemo.
Koliko željeza ima na svijetu?
Postoje burze podataka o željezu s indeksima, no svi ti podaci su zapravo u magli i posljedica trgovine onih koji slažu sustav prema svojim mjerama i reguliraju da se nešto ne može postići?
Koja je cijena mobitela?
Koliko zapravo košta plastika kojom je obložen mobitel, materijali od kojih je sačinjen, ekran i postojeći sustav koji je već otplaćen. Ista stvar je s televizorima i svom tehnologijom. Koliko oni zapravo koštaju. Zašto im je cijena takva?
Koja je cijena znanja? Cijena znanja je upravo u vrijednosti mobitela, modernog automobila, IT programa i sustava, moderne poljoprivredne mehanizacije i tehnologije. Što kada bi to podijelili u interesu stvaranja matričnog svijeta i otplaćivanja kredita u odnosu na postojeći svijet. Zašto su poslovi toliko različiti i vrijednost u njima kada su jednako teški. Primjerice, ja sam magistar inženjer elektrotehnike, direktor svoje tvrtke i pisac koji radi u skladištu (slaže i posprema robu, nosi i šalje pakete, te skuplja robu). No, ja sam psihijatrijski bolesnik i greška sustava. Ono što mogu reći je da su svi poslovi jednako vrijedni i da je znanje uteg koji svi nosimo zajedno s dva glavna grijeha sadašnjeg svijeta (pohlepe i sebičnosti). Zašto je teže biti programer nego čistačica? I jedan i drugi rade nužan posao, te oboje znaju raditi taj posao. No, posao programera je bar 10 puta vrijedniji, a možda jedina razlika je u prilikama kroz život, sustavu, sreći i dobu u kojem živimo? Matrični svijet zbog toga radi normalnu razdiobu s kojom smanjuje postojeće granice u navedenim segmentima, te je tu dodatna vrijednost matričnog svijeta u kojem rad postaje jeftinije i donosi priliku vraćanja kredita postojećem sustavu.
Koja je cijena programa i ICT tehnologije?
Tko određuje cijenu programa?
Kako to možemo platiti, ako je to magla, a nije roba?
Od kud nam novac za to?
Je li novac zamijenjen za sve robe koje postoje na svijetu?
Koja je vrijednost svog novca na svijetu i sve robe na svijetu i koja je paralela?
Kolika je vrijednost u otpadu?
U otpadu je najveća vrijednost jer održivi razvoj je sve što smo bili, jesmo i možemo biti!
Kako da matrični svijet ostane nevidljiv u odnosu na postojeći sustav? Jednostavno, paralelni sustavi ostaju odvojeni kao dvije dimenzije i uvijek će biti odvojeni, ali se može živjeti u oba istovremeno. Takav proces se može odvijati sve do trenutka dok ne dođe doba u kojem novi sustavi jedu stare i u potpunosti pojedu ono što je bilo i prošlost ili se dostigne ravnoteža u kojoj opstaje sve što je poznato. Osobno sam za ravnotežu radi dinamike i očuvanja svega što poznajemo te zanimacije čovjeka za napretkom i stvaranja ravnoteže paralelnih sustava do mjerljive beskonačnosti.
Mogućnosti stvaranja matričnog svijeta
1. Postojeći sustav postane sam po sebi matrični svijet i pojede sebe samog.
2. Sva pitanja i skepse o matričnom svijetu u postojećem svijetu može odgovoriti greška u programu koja je virus koji dolazi iz matričnog svijeta koji djelomično pojede dio postojećeg svijeta i ostavlja ga kakvim je, ali uzme ono što mu pripada. Ispada kao da se ništa nije dogodilo, ali je zapravo dio postojećeg svijeta postao dio matričnog svijeta. Matrični svijet da bi uspio može biti „korona“ postojećeg svijeta. Ako virusi napadaju čovjeka, ako programe napadaju virusi, zašto ne bi postojali virusi koji napadaju sustave, i zar nisu oni priroda svega što poznajemo i nešto što je prirodno? Ako virusi nisu prirodni, onda su znanje koje opravdava sredstvo?
3. Treći put je da ljudi sami pridijele vrijednost beskonačnom novcu kroz rezervaciju svega što postoji u postojećem sustavu i kreditiranje matričnog sustava.
4. Četvrti put je da se stvori Fond za postavke matričnog svijeta i demo verzije matričnog svijeta iz kojeg vrijednost dolazi kao dionica, ali s time matrični svijet postaje dio postojećeg svijeta što ne smije postati.
Iznimka nevidljivosti u paralelnim sustavima
Ljudski mozak je znatiželjan i istina pogoni ljudski mozak. Brojivost podataka i baze podataka iz matričnog svijeta se moraju prenijeti na postojeći sustav jer čovjek ne može zadržati za sebe ono što je vidio ili zna. U tom smislu znanje o tim podacima u postojećem svijetu mogu uzorkovati promjene stanja na burzovnim tržištima jer se informacije u postojećem svijetu skupo plaćaju. Zbog toga kod tranzicije u matrični svijet se uključuju poslovni sektori i državni sustavi za prikupljanje podataka radi napredovanja burze tržišta. Jednom kada postojeći sustav ima te podatke , on ih koristi u svojem smislu i za prilagodbu tržišta s točnim podacima u skladu s uloženim, a ne za prelazak u matrični svijet jer nije ideja stapanje paralelnih sustava u jedan nego ravnoteža između oba svijeta.
S obzirom da se u matrični svijet sve preslikava, isto tako je tekuću vrijednost novca potrebno preslikati na sve sektore djelatnosti u jednakoj mjeri. Prema tome vrijednost robe određuje iznos koliko novaca točno ima u matričnom svijetu i od tud se počinje. U matričnom svijetu se privatni kapital ne prenosi u matrični svijet s odrezivanjem 20% svega što je u postojećem stanju. Taj novac je založen za dobivanje kredita od postojećeg sustava. To ne vrijedi jednako za poslovni sektor i javni sektor koji imaju dužnost isplaćivati plaće i zbog toga se njihov kapital prenosi u matrični sustav, ali samo kao kopija. Jednaka kopija je i privatni sektor, oni su rezervirani za isplatu plaća i tekućih tokova. Ideja je zapravo da opipljivom robom slobodnom za trgovinu matrični svijet počne stvarati dodatne vrijednosti, a plaće se u matričnom svijetu isplaćuju od beskonačnih resursa, dok se dodatnim vrijednostima proizvoda, tehnologije i novih vrijednosti vraća kredit dobiven iz postojećeg svijeta. U smislu podjele tvrtki one moraju postati grupirane u segmente sa određenim brojem zaposlenih prema kategorijama koje su unaprijed određene. Ono što se dogodilo tim postupkom je da je matrični sustav dobio kredit od 20% od postojećeg sustava u resursima i proizvodima, a novac je ostavio jer ga u matričnom svijetu ima beskonačno. Dakle, potrebno je kategorizirati poslovni svijet i to na tvrtke od 100 zaposlenih. Multinacionalne tvrtke se trebaju podijeliti na grupe od 100 zaposlenih, a male tvrtke ujediniti na grupe od 100 zaposlenih. Plaće se isplaćuju prema kategorijama i normalnoj razdiobi, a vrijednosti od dodatne zarade se vraćaju u paralelni postojeći sustav dok se ne vrati dug od 20% koji je oduzet tvrtkama i postojećem sustavu. Sva dodatna zarada u matričnom svijetu se dijeli na dug prema udjelu novaca koji je ušao od tih tvrtki u matrični svijet. Primjerice, neke multinacionalne tvrtke će imati 1000 tvrtki od 100 zaposlenih koje zajedno čine cjelinu, i tako su označene u matričnom svijetu. U biti svaka djeluje sama za sebe, ali iznad djelovanja se integriraju u jednu, jer već postoje veze. Jednako se integriraju bilo koje druge tvrtke u smislu kreiranja dodatne vrijednosti, te poslovna suradnja i kontakti su u punom jeku.
Zaključak
Na kraju možda sve djeluje kompleksno, ali to su samo prijedlozi koje računalni sustav kada je jednom kreiran rješava u trenutku i vremenu milisekunde, no svi prijedlozi poboljšanja i postojanost oba sustava u neovisnosti inflacije i havarije između njih, te stabilnosti paralelnih sustava je važan zadatak