Činjenica je da je postojeći sustav realan-vidljiv, a matrični svijet nerealan i nevidljiv. No koja je realnost postojećeg sustava i matričnog svijeta?
U postojećem sustavu koristimo kriptovalute, no one nastoje postati dio realnog opipljivog svijeta i nastoje dobiti vrijednost u opipljivom svijetu da bi se zaradio novac i dodatna vrijednost na samim njima. Kao takve, nemaju cilj stvoriti rješenje za tekuće poteškoće ili tranziciju svijeta i to su izgubile čim su postale vidljive u postojećem svijetu. Dodatno, za svoj opstanak troše puno energije da bi bile opipljive i ostale u postojećem svijetu, te dokazale svoju realnost čime samo odmažu klimatskim promjenama u zamjenu za vrijednost novca, a cilj tranzicije svijeta bi trebao biti baš obrnut?
Usporedimo li matrični svijet s postojećim sustavom i vrijednost valuta obaju sustava, zapravo je cilj da vrijednost valute matričnog svijeta dobije vrijednost kao nevidljiv paralelni sustav. Zapravo je ovdje riječ o dimenzijama koje sam opisivao u stvarnosti života u prvoj svojoj knjizi „Dimenzije mjerljive beskonačnosti“. No, razlika u odnosu na te dimenzije je što su ovo računalne dimenzije koje su dokazane, vidljive i svi znaju da postoje (kao niz paralelnih sustava), te da ih je moguće kreirati beskonačno mnogo. Zbog toga su dimenzije koje sam spominjao dokazane. One su opis odnosa mene i Koboma koji je realan u računalnom svijetu. Ako dimenzije postoje u računalnom svijetu, jesmo li sigurni da ne postoje u stvarnom svijetu?
Koliko automobila imamo na svijetu?
Te podatke realno ne znamo, ali ima ih vjerojatno više od milijardu. Uglavnom se koriste fosilna goriva za gorivo automobila i uglavnom su ti automobili zastarjeli. Vrijednost matričnog svijeta u odnosu na postojeći sustav je upravo u tome što se balansira održivi razvoj i troši na učinkovitost i obnovljive izvore koji ionako donose dodatnu vrijednost u postojećem svijetu. Ako se napravi još dodatnih vrijednosti u postojećem svijetu, onda matrični svijet može dobiti vrijednost. Ako u postojećem svijetu donosimo dodatnu vrijednost, i iz novog matričnog svijeta krećemo od nule i kreiramo nešto opipljivo, doći će jednog dana do ravnoteže obaju sustava u kojem matrični svijet može vratiti kredit od postojećeg sustava.
Što se dobiva, ako se dobije vrijednost i opipljivi resurs u matričnom svijetu?
Time matrični svijet postaje realan i ta dimenzija se iz nevidljive i nepostojeće približuje realnom postojećem svijetu, iako i dalje ostaje nevidljiv, te je to dio stvaranja ravnoteže koju spominjem u posljednje vrijeme. Što se može prodati, a da nema trenutnu vrijednost ili nije postala vrijednost u postojećem svijetu? Uzmite to kao kreditiranje, ali zapravo se može prodati zrak ili još bolje – prostor u svemiru? Time bi matrični svijet dobio vlasništvo i pravu vrijednost u odnosu na ono što je. Prema tome ima ga do realne mjerljive beskonačnosti i treba prilagoditi jedinice valute prema vrijednosti svemira. Iskoristi li se podatak o dimenzijama svemira koji sam procijenio ili poznatiji podaci o veličini galaktika ili tla na planetima koji su ničiji, može se procijeniti vrijednost koliko nešto košta u matričnom svijetu s obzirom na mjerljivu beskonačnost svemira i prostora kojeg posjedujemo u svemiru. Zašto uopće ovo raditi? Kada imate beskonačno novaca, vrijednost robe ili vlasništvo je zapravo resurs jer u jednom trenutku novac nestaje i sam po sebi postaje ograničen, te je zbog toga nužna održivost. U tom smislu matrični svijet bi koristio vrijednosti upravo tamo gdje ih ima, u viškovima, postojećem odricanju i stvaranju dodatne količine u odnosu na postojeću.
Ideja je da sa brojanjem svih resursa se analitičkim metodama odredi kojeg resursa zapravo imamo dovoljno da postane vrijednost matričnog svijeta, te da ga matrični svijet kupi nevidljivim novcem, te da se toliko tog resursa pridijeli matričnom svijetu. No, da bi se stvarne nove vrijednosti mogle kreirati, matrični svijet mora imati i resurse s pravom vrijednosti (vlasništvo i opipljive resurse koji se troše za dodatnu vrijednost), a to treba doći preko kreditiranja resursa i ulaganja u ono što može donijeti povratnu vrijednost resursa koji se troši. Zapravo, ideja je da se od postojećeg sustava odreže 20% svega što poznajemo i da matrični svijet to kupi, te da sve zalihe u postojećem sustavu u odnosu od 20% postanu rezervirane i kreditirane za matrični svijet. Na taj način bi zapravo realnost nedostatka navedenih 20% postojećeg sustava postala nevidljiva, ali postojeća u realnom sustavu kao rezervacija (kredit za matrični svijet), te opipljiva u matričnom sustavu. S time bi zapravo, matrični svijet dobio mjerljivu beskonačnost, beskonačnosti novaca u svom sustavu. U odnosu na tu mjerljivu beskonačnost bi se mogli računati resursi za matrični svijet i on bi sam po sebi dobio realnu vrijednost u novcu, robi i resursima. Zapravo, to bi bio početak novog sustava koji je zasnovan na održivosti oba sustava bez kreiranja inflacije. Sva dodatna vrijednost robe bi se stoga održavala s oznakom proizvodnje sustava u budućnosti, a samim time bi se mogla kupiti u dućanima ako bi imala oznaku proizvodnje matričnog sustava novim paralelnim novcem matričnog svijeta. Na taj način je stvorena stvarna dvostruka plaća radnika koji radi za matrični svijet i postojeći (realni sustav) koja se dobiva u oba sustava i napredak kvalitete života pojedinca. To je svojevrsno dvostruko, paralelno plaćanje istog rada zbog stvaranja dva sustava. Jedina razlika je da svega 20% vremena radi za matrični svijet, a koji rad je kreditiran iz plaće postojećeg sustava. Van radnog vremena svatko ima pravo raditi za matrični svijet koliko želi i kreirati dodatne resurse u tom svijetu.
Cijene metala u svijetu često su pod utjecajem najjačih gospodarstava u svijetu, Kine, SAD-a i Rusije (izvor: https://www.laser-ing.hr/blog/cijene-metala-na-burzama/). Koje cijene u postojećem sustavu zapravo nisu tako regulirane? Koja je onda vrijednost politike i ekonomije u postojećem sustavu? Kako se zapravo vode ekonomski i politički ratovi? Tko ima interesa u tome da se koči napredak društva i matričnog svijeta?