Moje idejno rješenje svijeta se svodilo na početnu postavku
da ima beskonačno novaca. S obzirom da se ništa nije događalo u smislu provedbe
ljudi koji su me pratili, odlučio sam sve sam dizajnirati i objasniti kako sam
ja to zamislio. Djelomično sam pisao o modelu provedbe pojedinih projekata u
svojim prijašnjim knjigama na zamišljenom primjeru, ali sam zamislio da se
sredstva koriste u segmentima koja posredno utječu na razvoj čovječanstva, a ne
direktno na pojedince iako je to nemoguće izbjeći. No sve se da izbalansirati.
U nastavku ukratko donosim primjer proračun raspodjele sredstava i svjetske
valute:
Jednostavan
proračun raspodjele svjetske valute prema državama u svijetu
Kod svake države poznati su nam broj stanovnika, površina i
BDP. Zbog tih različitosti između država potrebno je napraviti neki logičan
slijed raspodjele novaca prema onome što država posjeduje. Iz tog razloga je
potrebno proračunati koliko u prosjeku vrijedi kvadrat zemlje na Zemljinoj
površini. Da bi se to izračunalo slijedi postupak:
1. ∑BDP =
2. ∑BDP/broj država = prosjek BDP-a na Zemlji
3. Prosjek BDP-a na Zemlji*broj stanovnika ukupni/površina država (ukupno) = vrijednost zemlje
4. Vrijednost zemlje * površina države = vrijednost zemlje po državi
5- BDP*broj stanovnika u zemlji=vrijednost države
6. Zbroj vrijednosti zemlje i vrijednosti države donosi sumu za svaku pojedinu državu
7. Potrebno je odrediti sumiranu vrijednost za svaku državu i na temelju toga postotke
8. Na kraju se određuje iznos novaca koji će se uliti u svijet u novoj valuti i dijeli po postocima
Kao primjer za navedeno donosim primjer za izračun 11 država na svijetu i podjelu novaca prema postocima kako je navedeno u primjeru raspodjele:
• Podaci o BDP-u su iz 2017 godine (izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_zemalja_po_BDP-u_(PKM)_per_capita)
• Podaci o stanovništvu su od 01.06.2016. godine (izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_dr%C5%BEava_po_stanovni%C5%A1tvu)
Primjer proračuna je kako slijedi:
Tablica 1: primjer proračuna raspodjele novaca
Bitno je da se novac koristi u svrhe znanosti, istraživanja, klimatskih promjena, svemirskih putovanja i svega onog što je neophodno za opstanak svijeta tj. da se donose prioriteti u kojim segmentima je nužno korištenje.
Srednja vrijednost valute bi se izračunavala prema srednjoj vrijednosti svih valuta u svijetu, a fluktuacije (promjene tečaja) prema svim fluktuacijama u svijetu (promjenama tečaja), ona direktno ne bi ovisila o sebi nego o drugim i svim svjetskim valutama kao prosječnoj vrijednosti i kao takva bi bila najstabilnija. Također, plaćanje tom valutom bi se moglo odvijati samo elektroničkim novcem, karticama i elektroničkim putem, te se novac uopće ne bi štampao. Kao takav bi skakao s računa na račun i bio u opticaju.
Spomenuo sam da svaka država za sebe treba napisati projekte koje misli provoditi, da treba napraviti svjetsku organizaciju koja će biti poput Europske Unije koja će strogo pratiti pravilnosti i proračune te informacije koje iznosi svaka pojedina država u svojim projektima: potrošnju resursa detaljno, financija, dobiti i slično, usklađivanje s prioritetima, vršenje provedbe i slično, a da će Hrvatska biti napravljena prema mojoj slici i onako kako ju ja vidim i da će svi htjeti živjeti u njoj. Da bi to moglo biti ostvarivo moramo se svi okrenuti prema stvaranju matričnog svijeta i sve brojati i onda održivo trošiti resurse. Bitno je znati pravilno upravljati resursima.
Primjerice, promotrite kao primjer energetsku učinkovitost u kojoj je skupo ono što donosi održivu energiju, a imamo puno toga i možemo si sami pomoći. Cijena se diže zato što je tehnološki teže to napraviti, a ništa nije teško jer imamo znanja da napravimo što želimo, ali ustupamo jedni od drugih novac i znanje, te stežemo sami sebe. Energetski učinkovitiji uređaji su uvijek skuplji od običnih uređaja, obnovljive tehnologije u održavanju topline su toliko skupe da si ih prosječan čovjek ne može priuštiti, a mogle bi biti dio svake kuće i objekta. Plaćamo znanje koje je u magli, istina i neistina onog što živimo. Razlog je u tome što je ekonomija teška znanost koja regulira sve i naplaćujemo rad kojeg posjedujemo po previsokoj cijeni i držimo ga u distanci znanja kojeg samo mi posjedujemo, a ima ga dovoljno da svi radimo. Ono što želim iznijeti je da sve imamo i sve je već napravljeno, jedino je potrebno to malo modelirati. Primjerice, iskopi do vode su skupi, a kada bi svi radili iskope i obnovljive izvore (dizalice topline, solarne elektrane i sl.), koja bi cijena bila, a možemo svi koristiti obnovljive izvore. Bježimo od onog što smo stvorili i kočimo ljudski napredak. To su utezi s kojima se borimo. Jedino što bi trebali znati je upravljanje i početno stanje, ako znamo upravljati sami sobom i alternativama, možemo imati svega beskonačno tj. do mjerljive beskonačnosti. Ne moramo svi imati luksuz i ne možemo imati, ali ne znači da ga ne možemo koristiti. Za mene je sloboda luksuz jer nitko niti ne zna što je sloboda u svijetu koji smo si kreirali. Možda je luksuz moguće podijeliti?
Osobno sam razmišljao o tome što bi bilo kada bih imao apsolutno sve što se može imati na svijetu. Ja iskreno bih nakon nekog vremena najviše tada htio slobodu, da se snalazim sam sa sobom u prirodi, da ju učim još bolje, na svoj način i funkcioniranje ljudske i životinjske strune. Traženje inteligencije u svemu što je živo. Tko kaže da ne postoji inteligencija u svemu što je živo, zar je organizam samo stroj? Tko onda toliko savršeno upravlja tim strojevima kada žive?
Tehnologija je otišla naprijed i ništa se nije znatno promijenilo u proizvodnji mnogih uređaja, osim da se proizvode na još jednostavniji način nego kao nekada. Sada je sve puno laganih materijala i jeftinih (elektronike) i naplaćuje se nešto čega ima na pretek iz razloga što su to djelomične posebnosti koje je potrebno ugraditi u bilo koji objekt da ju imamo? Zašto svi objekti ne bi imali informativne uređaje visoke tehnologije, ako posjedujemo mobitele i zvuk i glasovne naredbe? Zašto bi pametna kuća trebala biti toliko skupa?
Zbog toga, matrični svijet sve rješava jer to je ideja i odgovor na sve što sam navodio u ekonomskom smislu. Matričnim svijetom bismo mogli regulirati cijenu i tržište prema znanju. Znanjem možemo regulirati cijene, a to je da koristimo informacije u svakom smislu i da kao ljudi damo svoje mišljenje što nam treba i to glasovima i referendumima, te prema bazi podataka resursa računamo što je moguće? Mogli bismo otvarati poslove prema željama nas samih. Na taj način bismo mogli složiti bazu podataka želja i regulirati potrošnju i potražnju prema svemu što sam pisao. Znanje je ključ svega, a pomoću matričnog svijeta je moguće upravljati informacijama i digitalnom demokracijom kao sredstvom odabira želja ljudi. Možemo svi pomoći jedni drugima. Usporedite li to sa matričnim svijetom u kojem sam ja živio i kojeg sam opisivao, moguće je sve regulirati znanjem, a sredstvo bi bili resursi i od njih bi se radio luksuz. Matrični svijet bi mogao stvoriti hijerarhiju i potrebu čovjeka u osnovnom smislu. Teoretski je moguće izračunati prosječnu vrijednost života jednog čovjeka i na temelju toga raditi osnovu podataka podjele sredstava za život.
Resursi kao nova materijalna vrijednost. Kada bi imali sve resurse pobrojene na državnoj, županijskoj, gradskoj, lokalnoj i svjetskoj razini mogli bismo upravljati trošenjem istih i to na način da unaprijed dajemo informacijskom sustavu (matričnom sustavu) podatke koje su nam potrebni i potrošnju resursa u sljedećem danu, dok matrični sustav alarmira nedostatke i potrebne resurse koji nedostaju.
Zamislite da se novac gubi i nestaje, osim djelomično u matričnom svijetu i zamislite da nestaje vlasništvo! Već sam spominjao u knjizi dimenzije mjerljive beskonačnosti načine segmentiranja pojedinca u sustav putem mjerljivih rezultata i može ih se uvesti mnogo, a tada bi svaki pojedinac imao svoju karticu na kojoj bi ti podaci bili i koje bi sustav skenirao na svakom mjestu na kojem je to potrebno. Prema ukupnom društvenom statusu osobe i rangovima bi korisnici mogli koristiti ono što je u njihovom rangu ili ispod dok bi za ono što je luksuznije morali platiti. Što više grupa bi se složilo u društvenom statusu osoba, triangulacija i rang osobe bi bio točno određen i postojalo bi mnogo rangova kojima bi pojedinci pripadali, a oni po najvećoj vrijednosti bi i dalje bili na istoj poziciji kao i u sadašnjem svijetu (na vrhu hranidbenog lanca). Na taj način bi se osigurali minimumi življenja i da svatko prema društvenom statusu ima ono što mu pripada. Bilo bi mnogo rangova, ali i ravnomjernija raspodjela vlasništva i novaca koja je u današnjem svijetu raspodijeljena na manje od 1% stanovništva.
Slika 1: Normalna raspodjela
S rangovima bi se dobila normalna razdioba, dok informacijski sustav i matrični svijet to mogu podnijeti.
Ono što je potrebno u tom svijetu je rad, a pitanje je za što je on potreban. Bitno je prvo spomenuti za što imamo tehnologiju. Imamo robot taksije i auto pilote u zrakoplovima, automobilima, možemo imati i u autobusima i bilo kojoj vrsti javnog prijevoza, ako novac nije bitan, možemo ih proizvesti. Možemo proizvesti koliko god automobila viših rangova nam je potrebno i podijeliti prema normalnoj razdiobi, a da su na obnovljive izvore. Možemo informacijskim sustavima upravljati poljoprivredom i strojevima, strojevima u svakoj proizvodnji, samo je potrebno puno znanja, restrukturiranja i novaca za to, ali ako novac nije bitan onda možemo napraviti sve što nam je potrebno prema resursima kojima raspolažemo. Ako počnemo dijeliti znanje, koja je onda vrijednost znanja i novca? Tim ulaganjima bi se ekspresno pobrinuli za klimatske promjene i napredak čovječanstva. Prema mojem mišljenju, djelatnici spomenute svjetske organizacije bi morali biti visoko u rangu, tj. na vrhu hranidbenog lanca, a posebno oni koji upravljaju sustavom. Primjerice, kako bi izgledao odlazak u dućan? Čovjek bi pri ulasku u dućan došao po robu koju je dan prije zahtijevao, a pri ulazu bi se skenirala njegova kartica. Svaki artikl u dućanu bi imao svoj RFID kod i bio povezan na informacijski sustav i čovjek bi si samo uzeo što mu je potrebno i izašao iz dućana, a sustav bi sve skenirao sam od sebe pri izlazu sa skenerima i povezanosti RFID kodova, kartice. Znam da zvuči kompleksno, ali jednom kada bi se sve uspostavilo je zapravo jednostavno, a programski kodovi su jednaki za iste operacije i na kraju opet jednostavni. Prema društvenom statusu čovjek bi mogao koristiti svaki slobodan automobil koji je u njegovom rangu, svaki objekt i nekretninu koja je slobodna i u njegovom rangu, a znao bi koja je slobodna preko aplikacija koje bi davale takve informacije. Sve bi se svodilo na znanje, računanje, i korištenje napretka u društvenom statusu za svakog pojedinca. A to je ideja matričnog svijeta, gurati pojedinca da napreduje u znanju, oslobađa vidike i doprinosi širenju u potencijalna svemirska bespuća i zemaljske doprinose na opću dobit. Gledajte to kao da želite na vrh hranidbenog lanca u kojem možete koristiti sve što vam je potrebno i sve što želite, ali je ta raspodjela ravnomjernija i to može više ljudi u odnosu na sadašnjost i opet ih ima dovoljno da oni koriste luksuze, ali i dovoljno luksuza. Luksuzi koji bi se plaćali su stvari iznad ranga, ali i alkohol koji bi se morao platiti i slične stvari u kojima je potreban rad, a platio bi ga zarađenim novcima svojim radom, a postojala bi i burza rada gdje bi čovjek birao što želi raditi da bi zaradio svoj luksuz, dok bi se deficitarni zadaci plaćali najviše. Informacije bi se dijelile na internetu i putem osobnih kartica s obzirom na društveni status koji imate i obrazovanje. Dakle, postojao bi paralelni Internet jednak sadašnjem, ali bi se koristio isključivo za informacije u segmentu vašeg obrazovanja, moguće je otvoriti više informacija (koje su slične današnjim tajnim agencijama), ali za to je potrebno položiti i dobiti certifikate, dodatno obrazovanje. Nadam se da sam pojasnio kako matrični svijet bi funkcionirao, ali trenutno je to nemoguće jer i da postoji volja za takvim svijetom potrebna je tranzicija, a nju sam naveo kroz elemente stvaranja projekata po državama i dodjeljivanje sredstava prema modelu koji sam naveo na početku ovog poglavlja.
U matričnom svijetu postoje objekti s javnim likovnim radovima, stripovima i raznim kolekcijama koji se prodaju digitalnim i automatskim upravljanjem bez radnika u tim objektima i rade od 0-24. To bi bile izložbe svega što se da izložiti i za svaki artikl bi postojala cijena. U pozadini bi postojao informacijski sustav koji zaprima, oslobađa putem kartice artikle, ako su plaćeni ili stavljeni na izložbu. Takvi objekti bi bili veliki i široki, a čovjek bi sam birao što želi prema vlastitim resursima. Mogli bi se kupiti i dječji radovi, jer po meni je dječja umjetnost bitno zanemarena, a jako vrijedna. Djeca ponekad slikaju prelijepe radove, a mi ih slabo skladištimo ili oni nestanu kroz naš život. Nestanu u arhivama škola i vrtića ili u vlastitoj kućnoj arhivi, jer zanemarujemo dječju umjetnost. Stripovi, posteri i slični artikli također nestaju i maknuti su sa tržišta, a imaju jako veliku vrijednost. Osim takvih objekata, postoje i poduzetničko-inkubatorski objekti u kojima bi čovjek došao izraditi na raznim strojevima uz primjerenu edukaciju za rad na njima, što želi. Izrađene stvari bi mogao staviti na izložbu i na taj način raditi što voli i zaraditi na tome.
Primjer kako izgledaju takve izložbe je prikazan na sljedećoj slici:
Slika 2 – Prikaz zamišljene izložbe
No što bi radili kada bi imali sve. Upravo je to poanta matričnog svijeta i ja sam o tome dugo razmišljao. Mi ljudi smo programirani da radimo nešto i jednostavno bi na ovaj način otvorili mogućnosti da napredujemo u drugim smjerovima. Osobno sam vidio brojna sportska natjecanja, olimpijske igre svake godine i to bi bio jedan od smjerova kojima bi se ljudi mogli baviti i natjecati jer sport čisti i oplemenjuje ljude i donosi neizmjeran užitak. Sportsko natjecanje je najljepše od svih natjecanja, dok sva druga natjecanja utječu jako na psihu čovjeka poput stresova s ispitima na Fakultetu, dok u sportu je ponekad lijepo izgubiti i čestitati od srca pobjedniku. To čine najveći sportaši poput Đokovića, Federera, Nadala koje sam spominjao u prvoj svojoj knjizi, ali i mnogih drugih. Spomenuo sam tenisače jer su oni upravo u bitkama jedan na jedan.
Mogli bi se natjecati u znanju, imati ministarstva humora, neki bi putovali u svemir. U matričnom svijetu nema zatvora niti psihijatrijskih bolnica, već samo rad i svatko tko bi kršio pravila matričnog svijeta bi išao na rad, ali kao biljka. Biljka kao što sam ja bio kada sam bio na svojim psihijatrijskim liječenjima. Mozak je prazan, sposoban si za rad i na taj način bi svatko mogao otplatiti dug društvu.
Mnogo sam razmišljao o tome što bi mogli raditi i dalo bi se davati brojne primjere u tom smislu, bitno je samo biti kreativan i osloboditi se potpunoj mašti jer je u matričnom svijetu sve moguće i ništa nije nedodirljivo. U tom smislu najbitnija stavka je sebi odgovoriti što je za vas sloboda i živjeti je prema pravilima koja su postavljena u sadašnjem svijetu, tranzicijskom ili matričnom svijetu. No bitno je da obruč od pravila se smanjuje jer upravo on omogućuje slobodu. Matrični svijet upravo pruža slobodu vremena, slobodu rada, ispunjenje želja, ali najbitnije širenje granica znanja i nedostižnih horizonata.
Ono što bi bilo nužno u matričnom svijetu je vojska i u tom smislu bi ju svi morali prolaziti u nekom periodu koji bi sustav odredio, da se pokriju sve rupe rada koje treba popuniti i koje strojevi ne mogu sami pokriti. Vojska bi služila obrani svijeta od potencijalnih napada iz nepoznatih kutova svemira.
Svijet koji nedostaje od antike je radijalni i mješavina stvorenog i radijalnog svijeta je zamišljena arhitektura kakvu ju ja vidim u budućnosti, tj. u matričnom svijetu.
Slika 3 – Primjer radijalnih građevina
Na slici sam naveo primjer radijalne građevine jer su kutovi nepotrebni, a raznolikost sadašnje arhitekture i nove gradnje donosi ljepšem svijetu i poštovanju povijesne arhitekture. U mojem svijetu je sve šareno i ukrašeno iz poštovanja prema nemogućem cilju koji nastojim ostvariti. Radijalno je iz poštovanja prema Suncu, Zemlji i svemiru. Svemir kakav mi poznajemo je uglavnom radijalan i spiralan, a mi to nigdje ne koristimo i obilježavamo. Štujemo kutove koji su opasni i smanjuju prostor.
U prošlosti smo mogli stati gdje želimo i kampirati na raznim mjestima, a sada su takve stvari zatvorene i mišljenja sam da bismo trebali otvoriti mogućnosti ljudima da budu kao turisti i istraživači na uglavnom bilo kojem mjestu koje njima odgovara. U svojoj viziji sam vidio brojne šatore na prostranim livadama ili u šumarcima koji su pogodni za kampiranje gdje se omogućuje ta sloboda ljudima koji vole prirodu. U šumama sam imao viziju gradnje kućica isključivo od drva i prirodnog materijala, a imamo mogućnosti za takvu gradnju i prostore u tom dijelu. Jedino je potrebno da ljudi dosegnu svijest čišćenja okoliša oko sebe i svojeg smeća, jer je to bitno kada bi se otvorili u ovom smislu. Na tim livadama postoje mjesta za slaganje šatora, kamp kućice koje su namijenjene svima za upotrebu u kojima su isključivo kuhinje sa svim potrebnim aparatima i u kojima se nalaze rezači hrane. Osim kamp kućica na livadama se nalaze i komposti za bacanje hrane, a pored njih tovovi sa svinjama koji su ugrađeni i koji se hrane hranom iz komposta i na taj način se postiže održivost svega navedenog. Na livadama osobno vidim mnogo ljudi koji se međusobno druže i dijele prirodu i kako sve skladno živi, logorske vatrice uvečer, pečenje roštilja i uživanje sa svojim najbližima, te spavanje u netaknutoj prirodi. U takvom sustavu mi se to iskreno čini bolje od bilo kojeg hotelskog smještaja. Na livadama bi postojali i tuševi s toplom vodom, a energija bi se proizvodila iz solarnih kolektora i električna energija iz sunčanih elektrana ili prijenosom energije koji ću spominjati u nastavku ove knjige.
U matričnom svijetu ima energije na bacanje i sve je obnovljivo i ne postoji cijena proizvodnje energije jer od kuda se proizvodi, ima energije u mjerljivoj beskonačnosti.
Ništa se ne baca u matričnom svijetu i sve je u konceptu održivog razvoja i grade se brzi podzemni putevi za vlakove i druge svrhe u svim napučenim mjestima. Postoje i ultra-brze autoceste koje su namijenjene putovanju automobilima visokih brzina i na kojima su ograničenja brzine bitno veća. Što se energije tiče, ne koristi se u prijenosu energije trofazni sustav, nego sustav s više faza za prijenose većih energija na određenim dijelovima koja se koriste uglavnom za potrebe industrijske proizvodnje, ali i kao potencijalno oružje. U nastavku sam naveo izgled gromobrana u obliku Kleopatrine igle, koja je bitno veća i koji sežu visoko u nebesa i koji pobiru sve udare gromova na nekom području i koriste visoke izboje energije u područjima gdje je visoki napon potreban ili se ispražnjuje u zemlju ili tamo gdje je potrebno i gdje se takav napon želi odvesti. Škole postoje da se čovjek nauči matričnom svijetu i održivom razvoju svijeta, te da dobije znanja kako izraditi samostalno neke osnovne stvari za život, a uglavnom se svode na to da čovjek ima slobodu razmišljanja i postiže sam temeljem svoje prirode razmišljanja rezultate u mišljenju. Posebno se prate ekstremna djeca i ekstremni ljudi, u umjetnosti, glazbi, matematici i svim područjima znanosti (pod ekstremima se smatraju pametne i slabo pametne osobe, ili djeca s poteškoćama), te im se otvara put za daljnji razvoj u sektoru koji im najviše odgovara, dok se svi podaci temeljito analiziraju. Na temelju prijedloga izabranog vijeća, svi građani glasaju u digitalnoj demokraciji i sami donose pravila po kojima se živi u zajednicama, Zakone, Pravilnike, smjernice razvoja, potrebnu gradnju i smjernice razvoja gradnje, uvjete života, osnove i pravila matričnog svijeta. Kod škola je posebno važno da svaka škola ima svoj bazen i plivanje je jedan od osnovnih sportova kao i tjelesni odgoj u sadašnjim školama. Škole su osim toga opremljene svojevrsnim laboratorijima i to u smislu povijesnih računala, te se ista prate kroz osnovni kolegij u školama, gdje djeca moraju sama spajati uređaje i osposobljavati ih za upotrebu, od videorekordera, snimanja videokamerama, pa sve do današnje tehnologije. Osim navedenog, u školama djeca idu u reciklažna dvorišta i rastavljaju do najsitnijih detalja elektrotehničke uređaje, kako bi se upoznala s arhitekturom istih, a ujedno doprinijela odvajanju otpada u elektrotehnici. Stariji učenici u praktičnoj nastavi odvajaju i drugi otpad, te je gospodarenje otpadom jedan od osnovnih kolegija u školama. Gospodarenje otpadom se odvija visokotehnološki i mnogo sredstava se ulaže u isto, i cijena više nije bitna, nego je bitan otpad kao sirovina i održivi razvoj. Bitno je iz otpada dobiti energiju jer je u otpadu energija, kao i u svemu drugome što na svijetu živi, ili je proizvedeno od nečeg živog. Zbog ekonomije smo mi kao ljudi zanemarili sve te faktore i ostavili našu Zemlju nebranjenom.
S obzirom da su mnoge stvari u matričnom svijetu riješene, brojne životinje bi također dobile slobodu i bile puštene iz zooloških vrtova, psi bi slobodno s mačkama šetali, a ljudi bi u gradovima na određenim mjestima ostavljali hranu za iste i svi bi bili naši kućni ljubimci. Da se priroda oporavi i da bi mi kao ljudi imali više hrane, sve životinje na vrhu hranidbenog lanca bi lovili i zatvorili u zoološke vrtove kako bi pratili njihovu populaciju i obnavljanje prirode. Primjerice bijele psine bi bile te životinje koje bi bile u zoološkim vrtovima i sve koje utječu na eko-sustav kao nedostižni predatori, a mi bi im promijenili prehranu i davali meso koje im odgovara i nama bez oštećenja na eko-sustav. Na taj način bi kontrolirali populaciju bijelih psina, a i bilo bi nužno pratiti kroz brojivost populaciju riba i obnovljivost ribljeg fonda u svijetu.