Uvijek sam za života smatrao da je filozofija skrivena u prirodnim znanostima jer su one jedino logične i egzaktne. Svoju filozofiju sam počeo temeljiti još dok nisam bio SF razmišljanja dok sam u raspravi s prijateljem koji je tada bio student povijesti mu pokušao objasniti da povijest nije egzaktna.
Govorio sam mu da su povijest smislili ljudi i tumače ju ljudi i uglavnom pobjednici, a da uvelike i ovisi o tome tko ju prenosi i predaje. Naime, s kojom sigurnošću možemo reći da Napoleon nije poludio od moći i odlučio osvojiti cijeli svijet jer mu je samo tako došlo jer je moćan, jer je poludio ili slično. Predavanja o našem domovinskom ratu i tumačenja su oprečna s obiju strana, a to je dio svježe povijesti i čak oko nje se ne možemo složiti i ima puno nerazjašnjenih pitanja. Zbog takvog razmišljanja o povijesti, mnoge stvari stavljam pod upitnik, čak i prekomjerno, pogotovo u SF razmišljanjima kada sam sve što je napisano stavljao na kontra način ili u drugi aspekt razmišljanja i na temelju toga pokušao donijeti zaključke što je netko htio postići i kako je protumačeno, a sve potkrepljujem vezom sa duhovnom dimenzijom. Također, dodatno bih htio potkrijepiti važnost predavača povijesti. Primjerice jedan profesor povijesti koji postavlja u najmanju ruku neobična pitanja i to na način da navodi da dijete mora odgovoriti točno ono što je on zamislio u svojoj glavi ne ostavljajući nikakvu slobodu interpretacije.
Ako se slažemo da povijest nije egzaktna, a znam da nije, pitam se kako je to moguće, događaji su egzaktni tj. činjenice i njih treba učiti, a razlozi nekih stvari i teorije ulaska u misli pojedinih ljudi ne moraju biti točne i nisu egzaktne. Povijest nije prirodna znanost i čak nije znanost, ona je samo skup događaja i po mojem mišljenju svi imaju pravo na svoje mišljenje tumačenja povijesti jer postoji puno puteva, ali se oni mogu suziti i kao takvi tumačiti u tom odabiru.
Moja prva SF razmišljanja su krenula od matematike. Moja pretpostavka je da ima beskonačno novaca i da možemo spasiti svijet i sebe same, ali smo previše gramzljivi za stvaranjem moći kao ljudi i takva teza me navela da razmišljam i stavljam sve u pitanje. Prema mojim iskustvima u životu, uvijek je neka greška postavljena u korijenu i na najjednostavnijim stvarima. Primjerice, ja sam griješio u rješavanju zadatka iz matematike uglavnom odmah u startu, ili sam odmah u startu nešto krivo shvatio, primjerice postavljeno pitanje. Vodio sam se tom mišlju, te sam krenuo s filozofskim razmišljanjem o brojevima.
Vodeći se tezom Nikole Tesle kako je sve u prirodi, sva znanost, sam nastavio svoja promišljanja. Povezivao sam gdje sve možemo naći brojeve u prirodi.
Prema tome sam došao do zaključka da u prirodi zapravo samo postoje prirodni brojevi s proširenim skupom 0. Broj 0 iz prve knjige u filozofskom razmišljanju postavljam kao izvor, te ga kao takvog smatram i u prirodi, te smatram da je ta teza točna. Naime, sve u prirodi raste i sve je u prirodnim brojevima, u prirodi nema negativnih brojeva. Biljne ili životinjske vrste ili bilo što ne može biti negativno, osim naboja. Ali i naboj nije negativan, on je prirodan i ima svoju masu on je samo negativan jer smo mu dali takvo ime. Razmišljam o tome kako je došlo do toga da postoji oduzimanje kao operacija. Naime, kroz razmišljanje dolazim do zaključka da je jedino prirodno zbrajanje kao operacija i da trgovci to tako rade, da se svemir tako širi. Naime, za mene u prirodi nema oduzimanja već samo zbrajanje. Dok pratimo prirodni rast neke životinjske vrste, dok umre jedinka ju ne oduzimamo od živih već pratimo promjene i brojimo kao jednu umrlu, a ne kao jednu manje, jer je smrt prirodna. U tom slučaju oduzimanje pratimo kao zbrajanje, tj. koliko nam ostaje od sadašnje situacije do promijenjene situacije, sve su zapravo delte. Prema tim mojim razmišljanjima nema negativnih brojeva u prirodi i to je ta početna greška u razmišljanju koja je postavljena. Jednostavno sve pokušavam prirodno razmatrati i isključujem negativne brojeve iz svoje filozofije, ali nije da prestajem o njima razmišljati. Prema mojem razmišljanju, jedino gdje negativni brojevi postoje su crne rupe, ali o njima sam imao strah razmišljati jer su toliko moćne.
Mišljenja sam da su negativni brojevi uvedeni zbog potreba čovječanstva, ekonomije, represije i lakšeg razumijevanja. Ali za mene nije u redu da čovjek ekonomski može u minus i da mu je to dozvoljeno, ali je to napravljeno da on bude vazal i rob. Zbog toga i mišljenja da ima beskonačno novaca na svijetu, ekonomiju u razmišljanju percipiram nepotrebnom granom. Pa skoro sve države u svijetu su dužne i gdje je tu ravnoteža, ako postoje kamate. Kada bi se zbrojio sav novac na svijetu bili bi u dugu. Prema mojem mišljenju je to pomalo čudno i neobično, ali točno.
Jedino gdje smo uspjeli uvesti dimenziju vremena je ekonomija, a u ostalim prirodnim znanostima stojimo i ne projiciramo vrijeme kao dimenziju. Često govorimo da je ona četvrta dimenzija, ali ne uspijevamo ju vizualizirati, osim kroz ekonomiju jer vrijeme je novac. Vrijeme je sigurno puno više od toga, a odgovor je vjerojatno u razmišljanju o negativnim brojevima na filozofski način i promatranju crne rupe. Primjenu negativnih brojeva na svoj filozofski način vidim samo u upravljanju vremenom, tj. putovanjem kroz vrijeme. Dakle, prema meni vidim samo zbrajanje i množenje kao prirodne operacije, te korijene kao operaciju smatram OK, ali ne vidim dvije vrijednosti kao rješenje. Iako u prirodi možemo negativne brojeve povezati s oduzimanjem kad neka vrsta umire ili nestaje onda se umanjuje ili kada usporava automobil pa imamo negativno ubrzanje, ali sve se to događa do neke vrijednosti koja je nula i ispod nje nikad ne ide pa stoga negativni brojevi ne postoje. Nego postoji samo pozitivno usporavanje, i pozitivne brojke smrti, sve se uvijek zbraja. Ne smatram time da negativni brojevi trebaju prestati postojat, oni nam olakšavaju računanje, ali ni to nije prirodno, prirodno je zbrajati. Također nam olakšavaju da razumijemo cijelu znanost kao takvu do sada obrađenu. Jedino što nastojim ovdje pojasniti je razumijevanje negativnih brojeva sa stajališta prirode ili neke životinje koja počinje učiti matematiku s većom razinom inteligencije. Ono što želim postići je da svi jednako filozofski razmišljamo o brojevima jer nas oni mogu i nove jednostavne postavke navesti na novi put, nova otkrića, razumijevanje ravnoteže. Priroda samo uvijek nastoji ostati u ravnoteži. U prirodi sve kontinuirano kruži i pretače se iz jednog oblika energije u drugi, sve je puno nekakvih tokova, sve se želi spojiti i kretati od najmanjih do najvećih čestica.