Meni najteži zadaci u životu su oni najjednostavniji jer oko njih imam mnogo pitanja, ponekad zbog svoje sramežljivosti, ponekad iz nekih drugih razloga ili iz istog razloga kojeg sam malo prije spominjao da me je sram što nešto ne znam. Sada se više ne zamaram s time jer znam da su pitanja odgovori, a pogotovo ona lakša koja ljudi znaju odgovoriti jer svatko voli pokazati superiornost nad drugim i znanje koje posjeduje i zato se ne treba bojati pitati. Složenost je meni jednostavna jer se sve složeno uvijek da pojednostavniti bez obzira koliko složeno bilo. Svaka složena stvar je složena ovisno o tome kako ju je netko složenom napravio, a sigurno se može napraviti mnogo jednostavnije i u tom je sukus svega. Jednostavno se ne da razgraditi na jednostavnije i manje elemente. Zbog toga je jednostavnost složena. Dodatno, u užurbanom svijetu u kojem živimo često netko smatra da su stvari jednostavne, ali meni nisu jer postoji niz razloga zašto nisu. Najčešće mi je to stvar s nadređenima kada postave pitanje, a njima je praktički jedino odgovor na pitanje realan, a ne odgovaranje pitanjem. Iz tog razloga dolazi do pobune. Ono što je jednostavno za nekoga, nije i za mene jer ne posjedujemo iste informacije, a i ne komuniciramo mislima. Kako nadređeni postavljaju pitanja, jednako to rade profesori u obrazovanju i dolazi do subjektivnosti u nužnoj objektivnosti koju sam spominjao. Kako je nešto jednostavno, ako može završiti na 1000 različitih načina, ako se krivo protumači? Na kraju, jednostavnost se može tumačiti tek po završetku radnje. Sve se danas brzo odvija i tko ne razumije jednostavnost u današnjem svijetu ima poteškoća.