- Svijet mora biti ujedinjen u filozofiji i tranziciji prema matričnom svijetu.
- Treba izbrojati sve što postoji na svijetu i analizirati podatke. U mojim knjigama je to plaćeno početnim Fondovima i sredstvima prikupljenim od ljudi koji su donirali svoja sredstva za početak tranzicije matričnog svijeta.
- Sve treba staviti u računalni program to jest matrični sustav. Tada matrični sustav počinje raditi na održivom razvoju i to po principu informacija. Ako svaki čovjek postane informacija i podatak u matričnom svijetu, onda se podaci nadopunjuju do trenutka u kojem se ne dobije koristan podatak. Korisni podatak održivog razvoja matričnog svijeta je ukupan broj sudionika matričnog svijeta, postojeće stanje u svijetu resursa i potrošnja posljednjih godina tih resursa da se napravi odnos vrijednosti resursa i onoga što može biti resurs u matričnom svijetu u odnosu na održivost postojećeg sustava. Sljedeći podaci su trenutna realna potrošnja resursa i zaliha pojedinaca u postojećem sustavu, a to se dobije s informacijama koje se prenose bazama podataka koje su kreirane u mojim knjigama iz postojećih Fondova postojećeg sustava. U odnosu na postojeće stanje se računaju želje sudionika postojećeg sustava.
Iz tih želja proizlazi uglavnom sljedeće za pojedinca kao čovjeka:
Čovjek u postojećem sustavu ima zalihe hrane koliko mu treba jer preživljava, ima zalihe novaca za plaćanje režija jer preživljava (režije – struja, telefon, voda, plin ili neko drugo gorivo), uglavnom je vlasnik nekretnine ili automobila, traktora ili nečeg sličnog. Koje su uglavnom onda želje sudionika postojećeg svijeta? To je slobodno vrijeme za odnos sa ljudima, obitelji i slično, želja za putovanjima i odmorom, želja za boljim automobilom, želja za boljim smještajem, vrijeme za samog sebe.
Kako osigurati želje pojedinca i koja je stvarna vrijednost robe ili resursa tog pojedinca, te kako to matrični svijet osigurava?
Kako dobiti vrijeme u postojećem sustavu? Matrični svijet transformira ljudske resurse prema primjeru modela kao što je to napravio Kobomo u odnosu na sadašnjicu, te stvara vrijednost kroz kreiranje učinkovitosti u odnosu na postojeći sustav. Primjerice, bržim obavljanjem administrativnih zadataka, znanjem, informacijama, i prestankom gubljenja vremena na istraživanje jer to radi ICT sektor tj. matrični sustav za čovjeka. Prodavače zamjenjuje računalni sustav, RFID i slično. Koliko to zapravo resursa troši? Više dodatnih računala za skladištenje i upravljanje podacima te kabela i slično, plastike i računalne sklopove za skenere i RFID kartice, a ostalo je vrijednost znanja koje naplaćujemo skupo u postojećem svijetu i zbog toga ne možemo doći i stvoriti takvu realnost.
Što kada bi ljudi sami odlučili dati svoje znanje i vrijeme matričnom svijetu, te stvarati i približavati nešto nevidljivo? Primjerice, ako se rezervira 20% svega što poznajemo u postojećem svijetu, isto tako bi se rezervirali ljudski resursi u odnosu sa 20% onoga što poznajemo i njihovo vrijeme, te bi radili u tom novom matričnom svijetu za novac matričnog svijeta kojeg ima beskonačno. Zapravo to vrijeme bi se iskorištavalo iz postojećeg svijeta i u postojećem svijetu bi bila plaćena normalna plaća kao što se sada isplaćuje, ali bi radili i bili u matričnom svijetu u to vrijeme. Dodatno, u to vrijeme svi resursi bi bili otključani u to vrijeme i to bi bila tranzicija matričnog svijeta u kojem bi isti imao svoje radno vrijeme. S vremenom bi se stvorila dodatna vrijednost vremena za ljude u svijetu trgovine. Isto tako se provode promjene u proizvodnji automobila, bolje poljoprivredne mehanizacije i svega što donosi dodatnu vrijednost matričnom svijetu. U zalog i kao vrijednost novca za kreditiranje u matričnom svijetu bi ljudi također zarađivali plaću, a vrijednost bi bila u svemirskom prostoru dok ne postane vrijednost nečeg drugog. To jest, dok se ne odrede pravila koliko čega se smije koristiti u kojem razredu društva u kojem čovjek jest ili možda oznakama iz kojeg sustava proizvodnje je proizvod došao i nastao u dućanima. Zapravo ljudi bi morali kreditirati sami sebe dok se ne stvori dodatna vrijednost da se počne otplaćivati kredit koji je matrični svijet uzeo od postojećeg svijeta. Za bolju poljoprivrednu mehanizaciju je potrebno željezo ili slični materijali, ali ako se iskoristi stara mehanizacija kao resurs za novu onda se ne troši mnogo novog. Sljedeće što se troši je tehnologija i znanje primjene, izrade i proizvodnje iste na poljoprivrednu mehanizaciju ili bilo koju visokotehnološku proizvodnju. No, što ako ljudi dijele to znanje kao otplatu kredita matričnog svijeta. U tom smislu se izrađuje nova učinkovita poljoprivredna mehanizacija u zamjenu za staru mehanizaciju koja zamjenjuje sate, napore sadašnjeg čovjeka, te se postiže učinkovitost. Zapravo se radi jednostavna zamjena starog za novo. Nova vrijednost je upravo u toj proizvodnji onog što se dobiva kreditiranjem navedenih 20% rezerve postojećeg svijeta. Ista stvar je s novim automobilima s dodatnom vrijednosti u emisijama štetnih plinova gdje električni automobili zamjenjuju stare automobile. Ovakvi modeli se primjenjuju u svim sektorima gdje je to moguće. U zamjenu za dano znanje grade se elektrane za energiju iz kojih svijet dobiva vrijednost dostatnosti samog sebe i stvara se održivi razvoj i drastično smanjenje emisija štetnih plinova. Dobivanjem dodatne energije se smanjuju režije. No, koliko košta telefon zapravo, koliko košta zapravo energija i voda, ako ju koristimo ispravno kroz model održivog razvoja? Što se zapravo plaća? Je li plin uopće potreban, ako sve pretvorimo u struju? Sve znamo i možemo pretvoriti u struju, a ako ju možemo proizvesti koliko želimo i platiti s beskonačnim resursima i postojećim znanjem, koliko zapravo košta energija? Navedeni elementi su vrijednosti matričnog svijeta i otplaćivanja kredita dobivenog iz postojećeg sustava.
Koliko nekretnina imamo i koja je zapravo vrijednost nekretnine? Sve nekretnine se uglavnom grade od resursa kojeg imamo napretek i može se sagraditi novih nekretnina koliko želimo ili zamijeniti sa starima, te obnoviti postojeće. Bitan je održivi razvoj u svemu. Trenutno ulažemo u obnovu postojećih nekretnina i naplaćujemo velike iznose raznih resursa kojih imamo mnogo, a reguliramo ih tržišnim cijenama zbog znanja kojeg može također odrađivati matrični svijet umjesto ljudi. Trgovina može postati skroz matrična u kojoj se gubi potreba za ljudskim resursima i stvara dodatna vrijednost. Bitno je razumjeti da je zbog održivog razvoja možda dovoljno postojećih nekretnina, samo ih je potrebno obnoviti, jer koliko nam zapravo treba? Mogu se graditi neke druge nekretnine u kojima možemo koristiti prostor u zamjenu za ono što ljudi stvarno trebaju, a to je smještaj kod putovanja. Pričao sam o car sharingu i home sharingu u prvoj knjizi u kojoj na neki način vlasništvo nestaje i svako ima pravo koristiti ono što mu pripada u skladu s kategorijom u kojoj se nalazi. Zapravo je moguće da matrični svijet sa znanjem i informacijom daje informaciju što je i kada je slobodno i da svi uživamo vrijednost onoga što je stvoreno i na taj način njegujemo održivi razvoj. I sada dolazimo do putovanja? Koliko zapravo košta putovanje, ako imamo energije na pretek, besplatno gorivo, električne automobile, računalne taksiste tj. autopilote i nekretnine s informacijama u trenutku. Zar zapravo prava vrijednost za koju se ljudi bore nije sloboda koju donosi matrični svijet, a sve u zamjenu za 20% kreditiranja iz realnog svijeta? Vrijednost je znanje o održivom razvoju i zamjena postojećeg znanja u zamjenu za stvaranje opipljive i stvarne vrijednosti matričnog svijeta.
Sva novogradnja proizlazi iz potrebe i potrošnje resursa u novogradnji i oduzimanja od postojećih resursa u cilju poznavanja postojećeg stanja u svakom trenutku i znanja o održivom razvoju. To se zove upravljanje resursima – održivo projektiranje.
Pitanje je zašto ići u matrični svijet? Zato što je svijet spreman za to i ima dovoljno znanja da se to napravi, te je mogućnost pogreške vrlo mala. Dodatnih vrijednosti ima na pretek, ali je cilj da smo ujedinjeni i da razumijemo održivi razvoj, te sa su stvarne prijetnje negdje drugdje izvan onog što poznajemo.
Koliko željeza ima na svijetu?
Postoje burze podataka o željezu s indeksima, no svi ti podaci su zapravo u magli i posljedica trgovine onih koji slažu sustav prema svojim mjerama i reguliraju da se nešto ne može postići?
Koja je cijena mobitela?
Koliko zapravo košta plastika kojom je obložen mobitel, materijali od kojih je sačinjen, ekran i postojeći sustav koji je već otplaćen. Ista stvar je s televizorima i svom tehnologijom. Koliko oni zapravo koštaju. Zašto im je cijena takva?
Koja je cijena znanja? Cijena znanja je upravo u vrijednosti mobitela, modernog automobila, IT programa i sustava, moderne poljoprivredne mehanizacije i tehnologije. Što kada bi to podijelili u interesu stvaranja matričnog svijeta i otplaćivanja kredita u odnosu na postojeći svijet. Zašto su poslovi toliko različiti i vrijednost u njima kada su jednako teški. Primjerice, ja sam magistar inženjer elektrotehnike, direktor svoje tvrtke i pisac koji radi u skladištu (slaže i posprema robu, nosi i šalje pakete, te skuplja robu). No, ja sam psihijatrijski bolesnik i greška sustava. Ono što mogu reći je da su svi poslovi jednako vrijedni i da je znanje uteg koji svi nosimo zajedno s dva glavna grijeha sadašnjeg svijeta (pohlepe i sebičnosti). Zašto je teže biti programer nego čistačica? I jedan i drugi rade nužan posao, te oboje znaju raditi taj posao. No, posao programera je bar 10 puta vrijedniji, a možda jedina razlika je u prilikama kroz život, sustavu, sreći i dobu u kojem živimo? Matrični svijet zbog toga radi normalnu razdiobu s kojom smanjuje postojeće granice u navedenim segmentima, te je tu dodatna vrijednost matričnog svijeta u kojem rad postaje jeftinije i donosi priliku vraćanja kredita postojećem sustavu.
Koja je cijena programa i ICT tehnologije?
Tko određuje cijenu programa?
Kako to možemo platiti, ako je to magla, a nije roba?
Od kud nam novac za to?
Je li novac zamijenjen za sve robe koje postoje na svijetu?
Koja je vrijednost svog novca na svijetu i sve robe na svijetu i koja je paralela?
Kolika je vrijednost u otpadu?
U otpadu je najveća vrijednost jer održivi razvoj je sve što smo bili, jesmo i možemo biti!
Kako da matrični svijet ostane nevidljiv u odnosu na postojeći sustav? Jednostavno, paralelni sustavi ostaju odvojeni kao dvije dimenzije i uvijek će biti odvojeni, ali se može živjeti u oba istovremeno. Takav proces se može odvijati sve do trenutka dok ne dođe doba u kojem novi sustavi jedu stare i u potpunosti pojedu ono što je bilo i prošlost ili se dostigne ravnoteža u kojoj opstaje sve što je poznato. Osobno sam za ravnotežu radi dinamike i očuvanja svega što poznajemo te zanimacije čovjeka za napretkom i stvaranja ravnoteže paralelnih sustava do mjerljive beskonačnosti.